Youtube

You are currently browsing articles tagged Youtube.

Novosti

  • Sudac Michael Davis, koji je odgovoran za presudu od 1.92 miliona $ u sad već legendarnom procesu proti Jamie Thomas-Rasset zbog dijeljenja pjesama putem P2P mreže, iskoristio je svoju zakonsku dopuštenu mogućnost mijenjanja već presuđene odštete i ukupan iznos smanjio na 54,000$. Kao razlog naveo je svoj stav da je presuđen iznos bio neprimjeren počinjenoj šteti. Sad je loptica na strani RIAA (USA udruženja diskografa) koje može ovu promjenu prihvatiti ili tražiti ponovno suđenje.
  • UStream, web za distribuciju live on-live video sadržaja, pokrenuo je novu uslugu koja omogućuje izvođačima da naplate gledanje sadržaja koje prenose na mrežu u realnom vremenu. Riječ je o prvom komercijalni otvoreni sustav za distribuciju živog on-line sadržaja koji ukazuje na jedan od smjerova razvoja medijske industrije u kojem je svakim danom granica između korporacija i pojedinaca sve tanja i tanja.
  • Youtube je pokrenuo test fazu Music Discovery opcije koja na jednostavan način omogućuje stvaranje vlastitih glazbenih playlisti (čitaj: moj vlastiti glazbeni TV kanal)
  • Pearl Jam je uskočio u Glazba 2.0 vlak i ponudio besplatni download novog singla svima koji se prijave preko oficijelnog Twitter i pošalji odgovarajući Tweet.
  • Brian Eno je za Guardian izjavio da je snimljena glazba danas ono što je nekad bilo kitovo salo. Prije početka korištenja plina kitovo salo je bilo glavni energent za kućanstva. Trgovci kitovim salom ostvarivali su ogromne profite. No, to je trajalo neko vrijeme i otišlo u povijest, kaže Eno. Isto se desilo sa snimljeno glazbom. Jedno vrijeme je to bila roba na kojoj se može izuzetno dobro zarađivati, ali to je vrijeme iza nas. To je kao mjehurić od sapunice koji se napuhnuo, neko vrijeme visoko letio, a sad je puknuo i više ga nema.

5 temeljno krivih stavova o glazbenoj industriji danas

  1. Glazbena industrija je u krizi. Krivo. Diskografija, odnosno prodavanje nosača zvuka je u krizi. Glazbena industrija u cjelini odlično posluje i doživljava veliku ekspanziju posljednjih godina. Ono što se mijenja su tokovi novca i omjeri prihoda iz pojedinih grana industrije.
  2. Postoji besplatna glazba na Internetu. Krivo. Glazba se uvijek negdje i na neki način plaća. Ako ništa drugo, pirati plaćaju telekomima uslugu ADSL-a unutar koje daju novac i za sadržaj. Problem je u distribuciju novca. Osim toga, treba jasno razlikovati nekoliko različitih modela: FREE – besplatno (toga nema), FEELS-LIKE-FREE (kada nam se čini da ništa ne plaćamo, ili je to toliko malo da je zanemarivo), FREEMIUM (kad nešto dobijemo besplatno da bi nas privuklo da nešto kupimo), AD-SUPPORTED (kad nešto ne platimo, ali to netko plati za nas jer smo vidjeli njegovu reklamu, kliknuli na njegov banner, ili je cijela stranica brendirana a brend plaća za svaki naš download).
  3. Velike glazbene kompanije će izumrijeti i glazbenici će svoju glazbu nuditi direktno na internetu. Krivo. Ovo je možda točno za neke glazbenike u određenim glazbenim žanrovima, ali sigurno ne za sve. Neke vrste glazbene produkcije skupe su i organizaciono zahtjevne. Osim toga, publika jako voli ogromne i grandiozne projekte (a la turneja grupe U2) koje je nemoguće napraviti van velikih poslovnih sustava.
  4. Sve ovo što se dešava je potpuno novo. Krivo. Puno toga što se dešava desilo se već puno puta na drugačije načine. Svako malo se desi tehnološka revolucija koja utječe na glazbenu industriju. Na primjer, izričaj solo jazz klavira kojeg su doveli do savršenstva Art Tatum, Oscar Peterson i drugi, nastao je pod utjecajem Pianole, klavira na svitke. Naime, klavirske snimke zvučale su posebno loše u prvim danima diskografije jer se snimalo direktno u “trubu”. Zato su klavirski kompozitori radije koristili Pianolu, klavir koji je automatski svirao glazbu zapisanu na rolama. E sad, ljudi koji su glazbu prenosili na role davali su si malo “oduška” da bi role učinili komercijalnijima i atraktivnijima. Što su radili? Ubrzavali su tempo i dodavali još pokoju notu u akorde lijeve ruke, da zvuči “moćnije”. Mladi klaviristi slušali su te Pianole i “skidali” takav način sviranja koji je za klaviriste tog doba bio tehnički prezahtjevan. Ako vas ovo podsjeća na priču o samplerima i ritam mašinama, i bubnjarima današnjice, to je sigurno potpuno slučajno…
  5. Glazbu će početi stvarati svi ljudi i granica između glazbenika i publike će nestati. Krivo. Stvaranje glazbe sasvim sigurno postaje puno dostupnije, i to će rezultirati porastom broja ljudi uključenih u glazbenu produkciju. No, većina ljudi ipak nema ni želju ni potrebu biti kreativan na taj način, već žele jednostavno uživati u glazbi. Ne žele da im glazba bude posao, niti da na nju troše svoje vrijeme i energiju. Jer, moramo biti svjesni, najveća prednost glazbe – to da se u njoj može uživati usporedo s drugim aktivnostima – pada u vodu ako govorimo o stvaranju glazbe.
  • Share/Bookmark

Tags: , , , , , , , , ,

Počelo je! Sve bruji od valova koji dolaze iz najprogresivnije tvrtke današnjice. Google Wave se putem 100,000 pozivnica počeo kontrolirano širiti zemaljskom kuglom. Redovni čitatelji ovog bloga mogli su još 29.5. pročitati detaljnu najavu (doduše krivo nazvanu Google Waves). Za početak, evo malog objašnjenja u video obliku:

Dakle, kvaka je u tome da više ne razmjenjujemo poruke, nego vodimo konverzacije uokvirene u nešto što je lukavo nazvano Valom, a što osim teksta može sadržavati i sve druge oblike digitalnih zapisa, i to uklopljene u neprekinutu konverzacijsku cjelinu. Što Google Wave može donijeti glazbenicima? Obzirom na otvorenu arhitekturu koja omogućuje pisanje widgeta svima onima koji su tome vični, vjerujem da ćemo vrlo brzo vidjeti cijeli niz vrlo specifičnih načina upotrebe ovog potpuno novog i originalnog komunikacijskog alata.

Npr. prilikom suradnje izvođača, producenta i izdavačke kuće često se dešava situacija da je email vrlo nezgodno rješenje za komunikaciju. Primjenom Google Wave-a, ja bih na početku projekta otvorio novi Wave pod naslovom “Novi album” i u njega bih pozvao ljude iz benda i osobu pri izdavačkoj kući zaduženoj za njih, te njihovog publishera zaduženog za autorski dio rada, odnosno zaštitu pjesama. Napisao bih kratki uvod i rekao da je prvi session 21.3. Tu bi poruku dobili svi uključeni u wave “Novi album”. Čim bi dobili poruku, mogli bi ju komentirati, npr. potvrditi dolazak i još upitati što sve trebaju donijeti. Tu bi se mogao odviti razgovor nalik na chat, sve u neprekinutom slijedu. Zatim bi mogli odraditi prvi session i imati nekakav prvi demo. Taj bi demo ja zatim stavio u wave i napisao svoje opaske, što je dobro, na čemu treba raditi itd. Dodao bih unutra i fotku načinjenu mojim mobitelom, te jedan mali video pjevača kako uči pjevati vlastitu pjesmu. Nakon mjesec dana u wave bih pozvao dizajnera omota. On bi si, koristeći jednostavne komande nalik na audio player, mogao “odplayati” cijelu konverzaciju od samog početka, prateći ju nalik na priču, i tako se “ufurati” u projekt. Ideja ima na pretek… Držim da je Google Wave prvi pravi alat koji u sebi objedinjuje sve ono pozitivno što se izrodilo iz  posljednjih desetak godina socijalnog umrežavanja (MySpace, Facebook, Twitter…). No, riječ je ovdje i o jednoj, po meni, izuzetno značajnoj promjeni fokusa. Dosad su se socijalne mreže bavile odgovorom na pitanje “Tko?”. Facebook je donio “Kako?” i “Što?” ali samo kao status update, i naglasak je još uvijek ostao na predstavljanju samoga sebe. Strelovit uspon Twittera podcrtao je potrebu zajednice za alatom čiji je fokus u nekom drugom aspektu našeg života, a s Google Waveom naglasak definitivno prelazi na pitanje “Što?” i cijela se priča počinje (još više) ubrzavati. Akcija, djelovanje, (ko)operativnost – dosta je bilo sa šepurenjem i korištenjem socijalnog umrežavanja kao centralnog terena za špicersko tračanje.

Ukratko – tko dobije invite, neka me pod hitno zove unutra! ;-)

Facebook Pages

U zanimljivom i informativno postu na blog-webu Mashable može se pročitati sve o tome zašto i kako postaviti vlastite Pages stranice na Fejsu. Za one koji nisu sigurno da li ih to zanima, samo ukratko.

Pages su stranice koje korisnici Facebooka postavljaju odvojeno od vlastitih privatnih profila, a putem kojih mogu predstaviti svoja poduzeća, udruge, glazbene i druge projekte i slično. Na njima možemo predstaviti osnovne podatke o kompaniji/projektu, URL web stranice i kontakte, izvještaje iz tiska, video klipove, RSS bloga, Twitter updateove, novosti i trenutne statuse i alate za interakciju s klijentima/potrošačima/fanovima.

Kako ih radimo? Na dnu stranice našeg profila pronađemo Oglašavanje/Advertising i odaberemo Stranice/Pages, te Napravi stranicu/Create a Page. Osim upisivanja osnovnih podataka, možete dodati još i cijeli niz odvojenih aplikacija koje će obogatiti funkcionalnost vaše stranice. Kad ste zadovoljni početnim izgledom i funkcionalnošću, stranicu oglasite na sve moguće načine – putem status updatea, twittera, oglašavanja na Fejsu, emaila, majcama itd.

Šaljivi tvrtkin video – kad menadžer filmske kompanije podučava “Kako biti pirat”

Jedan od glavnih viralnih hitova ovih dana ovaj je video u kojem jedan od čelnika tvrtke Paramount pokazuje kakvim se podlim trikovima služi sva ta gamad koja nezakonito skida filmove s interneta. Svi se naravno smiju neznanju i očitom nesnalaženju u tehnologijama 21. stoljeća…

Vijesti i zanimljivosti

T-Pain je u samo tri tjedna uspio prodati 300,000 primjeraka svoje iPhone aplikacije. Podsjetimo se, riječ je o aplikaciji koja svakome omogućuje da vlastitim glasom obrađenim kroz popularan Auto-Tune efekt ukrasi neku stvar od T-Paina, i to u realnom vremenu, tako da odmah dok pjeva čuje rezultat. Nakon što je pjesmu otpjevao, može ju podijeliti s cijelim svijetom. U ovom trenutku već je napravljeno 4.1 milion (!) verzija njegovih pjesama. No, pravi se boom izgleda tek očekuje jer je cijena aplikacije sad spuštena s 2.99$ na samo 0.99$ kako bi se što više ljudi prijavilo na njegovo YouTube natjecanje. Vjerovatno nema potrebe podcrtavati koliko je ovo genijalan marketinški potez…

YouTube je nedavno ponudio nove funkcionalnosti koje će između ostalih olakšati život i glazbenicima koji ga koriste kao marketinški alat. Friend suggestions: možete doći do email adresa ljudi kojima je vaš video već dijeljen; Trending Topics: Ako se neki search u nekom trenutku jako često pojavljuje, pojavit će se na naslovnoj stranici; New Discovery opcija pod Insight: nove statističke funkcionalnosti; Activity subscriptions: sad pretplatnik, osim informacija o novim uploadima, može dobivati informacije o svim ostalim aktivnostima (komentari, editiranje itd); jednostavniji “More Comments”: od sad postoji “Show More Comments” koji odmah pokazuje još 10 komentara; Nastavite gdje ste stali: Ako ste video gledali više od tri minute, a do kraja je ostalo više od minute, kad ga sljedeći put pogledate nakon prekida, YouTube će nastaviti od mjesta na kojem ste prekinuli gledanje; Subscriptions comes to Shows: Sad se možete pretplatiti na Show da ne propustite niti jednu epizodu.

Smashing Pumpkins će novi album koji sadrži čak 44 pjesme izdati kao Freemium. Cijeli će album biti slobodan za dowload, pjesmu po pjesmu. Za kolekcionare i fanove postojat će ekskluzivna EP izdanja koja će sadržavati po 4 pjesme u vrhunskoj kvaliteti zvuka i u luksuznom pakiranju. Album je navodno povratak starim psihodeličnim korijenima.

Supernova.com je web za sve one kojima nikad dosta nove i svježe indy glazbe. Cilj weba je olakšati potragu za novim zvukom. Stvar izgleda i radi stvarno super.

  • Share/Bookmark

Tags: , , , ,

  • Nakon što su socijalne mreže (Facebook, Twiter) dobile niz funkcionalnosti koje omogućuju i podstiču dijeljenje videa, YouTube -  mama i tata viralnog marketinga putem videa čije smo linkove slali jedni drugima mailom – je sve njih skupa lijepo zaj… Nova funkcionalnost je bolno jednostavna, a izuzetno moćna. Svaki put kad uploadate novi video, YouTube to može automatski objaviti na vašim omiljenim socijalnim mrežama!
  • Od sutra na Facebooku možete (pokušati) odabrati svoj URL, zato pojurite odmah u 6 ujutro ;)
  • U Francuskoj odbačen zakon o tri prekršaja zbog neustavnosti. Samo sud može narediti zabranu pristupa internetu, jer je po članku 9. francuskog Ustava svaki čovjek nevin dok mu se ne dokaže suprotno.
  • Trent Raznor (NIN) rekao je “Zbogom” socijalnim mrežama iznerviran idiotima koji ih okupiraju i krave doživljaj svima ostalima.
  • Share/Bookmark

Tags: , , , ,

(zahvaljujem portalu Hypebot. Interview vodio Kyle Bylin. Originalni interview)

Podnaslov tvoje knjige Apetit za samouništenjem glasi “Spektakularni udes diskografske industrije u digitalnoj eri”. Zašto je tako važno raditi razliku između diskografske i glazbene industrije i što riskiramo ako to dvoje pomiješamo u jedno?

Steve Knopper

Steve Knopper

Steve Knopper: Rekao bih da je razlika lako razumljiva. Diskografska industrija predstavlja četiri velika diskografa (labela), većinu velikih indya i RIAA (Američka Udruženje Diskografske Industrije). Glazbena industrija je širi biznis koji uključuje koncertne promotore, menadžere i agente, radio stanice i možda čak i časopise kao što je Rolling Stone.

Kad gledamo kako se novinski biznis trga i u kakvoj je “krizi”… Jesu li ta industrija i diskografska industrija u tome na neki način slične, i ako jesu, što mogu naučiti jedna od druge?

SK: Da, rekao bih da su paralele neizbježne. Novinsku i diskografsku industriju zatekli su isti problemi vezani uz Internet – mogućnosti koje donosi visoka tehnologija zamaskirane u prijetnju. Napster/MP3/piratstvo na jednoj strani, internetski osobni oglasi i besplatni sadržaj na drugoj. Jedina je razlika u tome što se novinskoj industriji nije desilo ništa nezakonito. Obje industrije propustile su šansu promijeniti svoj bizins u smjeru korištenja potencijala novih, efikasnijih sustava distribucije i povećanog masovnog interesa za njihove proizvod. Umjesto toga, fokusirali su se na “ne mogu se boriti s besplatnim”. Osobnom, smatram da su menadžeri tih industrija bili previše usmjereni na njihove multimilionske ugovore zasnovane na starim modelima, i nisu imali nikakvog stvarnog interesa bilo što mijenjati, uprkos iskrenim pokušajima svojih zaposlenika da se prilagode.

U svom djelu Kultura konvergencije, profesor s MIT-a Henry Jenkis kaže, “Javnost neće preko noći promijeniti svoj odnos prema medijskim sadržajima, a medijske industrije neće bez borbe odustati od svog kravata-zahvata nad kulturom”. Prolazeći kroz ovaj proces “pre-dogovaranja”  svoje uloge u životima ljudi, što si diskografska industrija ne smije dozvoliti kao grešku?

SK: Iskreno, nisam siguran da je diskografska industrija IKAD imala odnos s fanovima. Njihovi krajnji korisnici jednostavno uopće nisu potrošači glazbe – već zapravo prodavači glazbe, od Towera do iTunesa. Dok radio intimno poznaje svoje mušterije, čak do najsitnijih detalja u demografskim podacima, veliki su diskografi tradicionalno svoje odluke donosili na “osjećaju”. To je dugo vremena funkcioniralo, ali sad je prestalo. Dakle, na tvoje bih pitanje odgovorio da je na diskografima sad veliki napredak u korištenji high-tech resursa koji su im na raspolaganju, od broja posjeta stranicama MySpace i YouTube do kompleksnih podataka o razmjeni zapisa koje nudi tvrtka BigChampagne, kako bi mogli shvatiti tko su njihove mušterije i kako im prići direktno.
U posljednje je vrijeme glazbena industrija pojačano usredotočena na razumijevanje obožavatelja glazbe koji pokazuju produljen odnos i aktivni angažman oko omiljenih izvođača, radije nego da svoju pažnju poklanja onima koji pasivno konzumiraju sadržaj putem radija i MTV-a i slučajno su kupili album.

Kakav će utjecaj imati Fan Relationship Management (menadžment za odnose s fanovima) imati na oporavak diskografske industrije digitalne ere, i koji to još djelići nedostaju u široj slici?

SK: Ha, morao sam Googlati “fan relationship management”. Želim reći, diskografi su tradicionalno loši u tome. Oni potpišu izvođače za koje misle da će se prodati, onda sve podmite (radio, dućani, MTV) da od njih učine zvijezde. Menadžeri i koncertni promoteri, i možda čak i Ticketmaster imaju puno više podataka na raspolaganju u vidu email lista fanova i podataka o prodaji ulaznica, i uglavnom ih efikasno koriste. Ako spajanje Live Nationa i Tickemastera bude odobreno, glavešine tih kompanija imaju obećali su postati jako, jako dobri u tome. Ja im u tome vjerujem, ali tu su posrijedi i neka druga sporna pitanja, kao što je antitrust, koja bi to mogla pokvariti.

U drugom poglavlju: Kako su veliki potrošači postali bogati u Post-CD eksploziji, komentirao si: “Biznisi su evoluirali od sitnih poduzetnika koji su sami pakirali proizvode, pa sve do međunarodne mreže menadžera za distribuciju koji svi imaju MBA”. Malo kasnije, nastavljaš:Pod pritiskom dugova, ti i takvi korporativni tipovi počeli su tražiti da primjerak glazbe funkcionira kao primjerak bilo čega drugog”. U čemu leži opasnost od pokušaja da se glazbe tretira kao bilo koji drugi produkt, gdje se dovoljnim “oglašavanjem” putem MTV-a i radija prodaja može napucati da bi se dosegle kvartalne projekcije?

SK: Pa, prodavanje glazbe nije isto što i prodavanje sapuna. Ne možete jednostavno proizvod pustiti van kad vam je timing OK i trebate hit. Vidjeli smo to puno puta proteklih nekoliko godina, dok su labeli očajnički čekali da njihovi hit izvođači kao što su Eminen, Guns N’Roses, Greem Day i Dr. Dre završe svoje albume unutar posljednjih nekoliko presudnih završnih kvartala u razdoblju zimskih praznika. Kao što sam o tome napisao u knjizi, tek su u 90-tim diskografi shvatili da ne mogu jednostavno nekog potpisati i čekati godine i godine da se on razvije, kao što su to mogli u danima Springsteena i U2, na primjer. Do 90-tih sve su te manje diskografe pokupovale megakorporacije kao što su Sony i Vivendi, a njihovi korporativni nadglednici očekuju kvartalne rezultate. Mislim da postoji direktna uzročno-posljedična veza između ovakvog mentaliteta i čuda-od-jedno-hita koja su se počela pojavljivati u to vrijeme, od Third Eye Blind preko Chumbawamba i Spice Girls, pa do Hansona i cjelokupnog teen popa.

Isto tako, nije slučajno”, kasnije spekuliraš, “da se Napster, prvi servis za besplatnu razmjenu zapisa, pojavio na Internetu upravo u tom razdoblju”. Zašto, kao što si napisao, “skoro da nije slučajno” da se file-sharing pojavio tih dana?

SK: Vjerovatno sam želio reći da su do kraja 90-tih potrošači bili siti svega. Morali su se tegliti do glazbenih dućana da bi kupili CD od 18$, a zapravo su željeli samo jednu dobru pjesmu. U tom sam razdoblju puno puta čuo jadikovke frustriranih potrošača kojima nije bilo jasno zašto ne mogu kupiti samo jeftinu singlicu s pjesmom koju su čuli na radiju. Ali, kao što izvještavam u knjizi, do tih je dana singl bio prošlost. Ako na to dodamo ogromnu moć Interneta, nije nikakvo čudo da se pojavio neki Shawn Fanning ili drugi koji su omogućili da se upravo to učini. Potražnja je očigledno već postojala, i bilo je samo pitanje vremena kad će tehnologija to omogućiti.

Moja je teza jednostavna. “Kompleks objavljivanja CD-a”, kako to volim zvati, je gotov. Ovaj apstraktni sustav bio je kičma moderne diskografske industrije, takve koja je sagrađena oko ideje fanovi trebaju glazbu otkrivati kroz one medije koje diskografi koriste za promociju nove glazbe.
Također, dok je ova komercijalizacija kulture uistinu donijela glazbu masama, ne čini se da je usklađena s sudjelovačkom prirodom Interneta. Umjesto da gledao samo na file-sharing, bi li gledanje propasti old-school marketinga, slamanje medijskog krajolika i uspon umrežene publike možda mogli pružiti dublje uvide u ovu “sociokulturalnu evoluciju” koju doživljavamo?

SK: To je vrlo kompleksno pitanje! Pokušat ću dati jednostavan odgovor i reći da je Internet, praćen socijalnim umrežavanjem, spojio veliki broj ljudi i, naravno, svjetsku komunikaciju učinio lakšom nego ikad. To je donijelo ogromne mogućnosti za zabavnu industriju. Puno je lakše doći do fana grupe Green Day ako on na svojoj Facebook stranici ima posvuda ispisano “Volim Green Day”. 1991. tako nešto nije bilo moguće. Morao si pogađati

Vezano uz to, Bob Garfield iz Advertising Age nedavno je komentirao, Budućnost je svijetla. Ali sadašnjost je apokaliptična. Svaka nada u neprimjetni prijelaz – ili bilo kakav prijelaz – s masovnih medija i marketinga na mikro medije i marketing je apsurdna.”
Kako su se ovi raznovrsni problemi kroz zadnju dekadu spojili u savršenu oluju, u kojoj je promjena klime puno suptilnija i sofisticiranija nego li je itko mogao ikad pretpostaviti?

SK: Slažem se s tim citatom. U mojoj je knjizi citat Edgara Bronfmana Edgar Bronfman koji kaže da će sljedećih 10 godina biti teško, ali nas zatim očekuje puno više posla. Mislim da je slično bilo i s biznisom konjskih zaprega kad su se pojavili automobili i željeznice. Dugo su vremena, pretpostavljam, vozači kočija bili ljuti i odbijali voziti automobile. Ali, s vremenom su se prilagodili i zaradili brdo novaca. Ili nisu, pa su bankrotirali. Sad je to, naravno, puno kompleksnije. Warner se pokušao adaptirati uloživši 33 miliona $ u servise LaLa i iMeem. Kao što pokazuju posljednje vijesti, te su investicije promašene. Još je tu puno grešaka koje treba napraviti. Ali postoje obećavajući trendovi, kao što su Spotify i Google China i drugi besplatni glazbeni servisi dizajnirani da navedu potrošače da usput kupuju puno skuplje prozivode, kao što su majice i ulaznice za koncerte. Ne bi me čudilo da za 5-10 godina vidim dobar, čvrsti servis, lagan za korištenje kao iTunes, koji bi uključivao sve to zajedno i omogućavao fanovima da na lak način kupe i dožive svoje omiljene bendove i pjesme unutar jedne ozbiljne web stranice. Ali od toga nas još uvijek dijeli puno pregovaranja i legalnih stvari.

  • Share/Bookmark

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Vijest dana u svijetu Glazbe 2.0 sasvim je sigurno album Dark Night of the soul koji su Danger Mouse i Sparklehorse napravili zajedno s hrpom izuzetnih suradnika (James Mercer of The Shins, The Flaming Lips, Gruff Rhys of Super Furry Animals, Jason Lytle of Grandaddy, Julian Casablancas of The Strokes, Frank Black of the Pixies, Iggy Pop, Nina Persson of The Cardigans, Suzanne Vega, Vic Chesnutt, David Lynch, and Scott Spillane of Neutral Milk Hotel and The Gerbils.

Zbog prepirke sa svojim diskografom (EMI) album neće biti uopće objavljen na uobičajen način. Evo što o tome piše u knjižici:

“Novi projekt Danger Mouse-a Dark Night Of The Soul sadrži glazbu Danger Mousea, Sparklehorsea i brojnih gostujućih vokala, zajednos kolekcijom originalnih fotografija Davida Lyncha inspiriranih glazbom i zasnovanih na njoj.
Slike, koje glazbi dodaju vizualnu naraciju, predstavljene su u ograničenom izdanju koje sadrži knjigu s više od 100 stranica uz koje će se sad dobiti prazan CD-R. Sve kopije imat će jasan natpis: Zbog pravnih razlog, uključeni CD-R ne sadrži nikakvu glazbu. Iskoristite ga kako želite.
Zbog aktualne razmirice s tvrtkom EMI Danger Mouse ne može izdati snimljenu glazbu bez straha od tužbe tvrkte EMI.
Danger Mouse ostaje vrlo ponosan na Dark Night Of The Soul i nada se da će ljudi koji su dovoljno sretni da glazbu čuju na bilo koji mogući način biti njome oduševljeni kao i on.”

Prije nekoliko dana album se pojavio na torrentima, a sad ga se može čuti i na stranicama američko nezavisnog nacionalnog radija NPR kao full-lenght stream.

Kako su se dečki zamislili izvući s time? Pa, postoji jedna zakonska odredba u SAD (17 U.S.C. 1008) koja kaže da ne može biti zakonskog gonjenja za nekomercijalnu upotrebu digitalnog medija namijenjenog snimanju za snimanje glazbe. Pod digitalnim medijem namijenjeg snimanju podrazumijeva se i CD-R. Na te se medije plaća naknada za pokrivanje troškova zaštite autorskog prava.

Zapravo, jedino su u prekršaju oni koji su stavili glazbu na torrent stranicu. Obzirom da je pratički nemoguće utvrditi tko je to bio, teško je zamisliti sudski proces u ovom slučaju.

Što stoji iza ove priče? Verzije koje mi padaju na pamet su:

1) Danger Mouse je želio cijeli album objaviti na internetu kao besplatan mp3 po uzoru na RadioHead, EMI se usprotivio.

2) Danger Mouse je na albumu imao puno suradnji s izvođačima koji nisu potpisani s tvrtkom EMI. EMI je ponudio uvjete koji su bili nepovoljni za goste u smislu vlasništva nad pjesmama i masterima. Danger Mouse nije to želio prihvatiti.

3) Danger Mouse i EMI su smislili dobru foru za marketing albuma kojeg su ionako htjeli staviti besplatno na net.

4) EMI jednostavno nije želio takav album jer je previše artistički usmjeren i nije dovoljno komercijalan da bi isplatio ulaganja. Ozbirom da je Danger Mouse pod ugovorom, ne smije ga službeno izdati za nikog drugog.

Kroz sljedećih nekoliko dana vjerovatno će se razjasniti o čemu je riječ…

Koncert Big Benda HRT-a s pjesmama novih autora – ispravak

Prekjučer najavljeni koncert održat će se u studiju Bajsić na HRT-u, Prisavlje bb, u 20 sati, i biti će snimam za emisiju Vrijeme je za jazz. Na koncertu možete čuti brdo novih kompozicija mlađih hrvatskih autora, a među njima i moju Hooked koju će otpjevati Nikola Marjanović (grupa Sane).

Brzopotezne vijesti

  • Scribd se uključuje u 3.0 vlak koji je tek krenuo s polaznog perona. U svom novom updateu Scribd omogućuje svima onima koji podižu svoje dokumente na njega da budu plaćeni za njihovo skidanje. Tako smo dobili i prvi pravi “demokratski” iTunes za tekstualne dokumente.
  • Što dobijete ako spojite Skype i  Youtube? WatchItToo, novi startup omogućuje zajedničko promatranje sadržaja na popularnim content mrežama (Youtube, Photobucket, Yahoo Images) u grupi, i njihovo komentiranje itd. Uvijek je tu naravno pitanje – što je tu novo? Sve to može i Facebook…
  • 6. lipnja izlazi Palm Pre, novi handheld tvrtke Palm za kojeg se prognozira da bi mogao biti prva prava konkurencija iPhone-u (kao Blackberry user, ne kužim baš na koju foru, al nema veze).
  • Twitmatic je odličan novi servis koji omogućuje brzu pretragu i pregledavanje video zapisa koji se mogu naći na Twitteru
  • Francuska ide dalje prema totalitarizmu i orvelijanskom društvenom okruženju! Pred parlamentom će se uskoro naći i novi zakon koji će državi omogućiti potpunu kontrolu ISP-ova, ovlastiti državu za postavljenje spyware programa u računala građana, i osigurati zakonsku podlogu za stvaranje velike metabaze s podacima o internetskim aktivnostima svih građana.
  • Warner Music je osigurao novih 1,1 milijarde $ kapitala. Šuška se da se priprema nova ponuda za kupnju EMI-a… Prošlu (2006) je EMI glatko odbio, ali samo zbog preniske ponuđene cijene.
  • Hugo Chavez je prikazao prvi venezuelanski mobitel koji se može kupiti za 15$, a omogućuje i slušanje mp3-ca! Baš me zanima tko će prikupiti autorska prava iz Venezuele :) Zgodno je što ime mobitela jako podsjeća na sleng za muški organ… Pa se Chavez uvijek kikoće kad priča o njemu.
  • Pandora je ponudila Pandora One, plaćeni servis koji za 36$ godišnje (3$ mjesečno) nudi stabilnih 192 kbps i čak 5 sati razmaka između dva slušanja uz ostanak na servisu, tako da se ne morate više bojati drop-outova ako na neko vrijeme prestane slušati stream. Obzirom da Pandora ima odličnu iPhone aplikaciju, a iPhone se lako spaja na audio sustav u autima, eto nas mic po mic i do pravog online radija! Naravno, za sad samo u SAD… Ali, zato mi u Europi imamo Spotify! Doduše, samo u EU… Tko će se prvi sjetiti i ponuditi besplatni mobilni audio streaming radio za ex-Yugoslaviju? Gdje je tu lova pitate me? Hej, ljudi, govorimo o radiju s potencijalnih 20 miliona slušatelja. Tehnologija je tu,a audio nije video i telekomi će takav bandwith izdržati.
  • YouTube nezadrživo raste – u proteklom razdoblju 2009-te u odnosu na 2008-u, kaže Nielsen, upotreba je narasla za čak 53%. Time se sve više nameće kao medij za oglašavanje, naročito glazbe, koja je među najgledanijim sadržajima na najvećoj svjetskoj IP televiziji.
  • Napad je najbolja obrana. Dok se branitelji vlasnika Pirate Baya žale zbog činjenice da je sudac iz procesa član udruženja za zaštitu autorskih prava, i to zajedno s cijelim pravničkim timom koji je vodio optužbu, kompanije koje su tužbu pokrenule žale se na premale presuđene iznose, koji bi, po njima, trebali biti čak tri puta veći. Cijelu je tu strku lijepo iskoristio francuski glazbenik Montt Mardie koji je napravio himnu za Pirate Bay. Ako stisnete play vidjet ćete da YouTube ima i novu funkciju – video response!
  • Share/Bookmark

Tags: , , , , , , , , , , , , , , ,