Možda ste primijetili mali update izgleda stranice. S lijeve su strane sad kategorije s kojim sam počeo relativno nedavno, pa još uvijek nema puno postova sortiranih po sadržaju. Ipak, dobio sam puno upita o tome “kako naći to i to” pa sam shvatio da običan Search nije dovoljan jer je za njega bitno da imate ideju što uopće tražite, a ljudi ipak najviše vole “razgledavati”. Stoga, eto kategorija, a ono što je zgodno je da su na taj način “isplivali” moji kratki eseji kojih se nakupilo priličan broj 
Možda objavim i neku zbirku? Zainteresirani izdavači, javite se.
Daniel Ek, vlasnik i glavni menadžer audio streaming servisa Spotify, koji je često prisutan u postovima bloga Glazba 2.0, ne prestaje kvalitetnim poslovnim potezima. Spotify hrabro grabi dalje uprkos činjenici da je, prema posljednjem istraživanju, tek 9% korisnika spremno platiti mjesečnu pretplatu od 10 Eura (što trenutno čini “pišljivih” 900,000 Eura mjesečno od pretpla te + zarada od oglašivača), što ni izdaleka nije dovoljno za pokrivanje ugovornih obaveza prema nositeljima prava. Daniel Ek je jako dobro svjestan činjenice da mu napredna tehnologija, pametan biznis model i bliski odnosi s velikim glazbenim kompanijama još uvijek daju jaki vjetar u leđa, pa pokušava zaigrati na “račun velikih brojeva”. 9% od milion korisnika po 10 eura je 900,000… Ali 9% od 10 ili 20 miliona je već nešto sasvim drugo.
Off-line način rada je proradio, pa tako odsad odabrane pjesme možete syncati s vašim računalom (besplatno) ili mobitelom (ako plaćate pretplatu) i slušati ih i kad niste on-line. Zatim, nova rampa za plaćanje postavljena je na pametnije mjesto – Pay Pal je uveden kao mogući način plaćanja, što će uvelike olakšati proces odlučivanja o novom mjesečnom trošku. Najnovija vijest će svima onima koji su pročitali knjigu Glazba 2.0 zazvučati kao – Svaka čast, ali zašto tek sad… Naime, Spotify je sklopio partnerstvo s jednim od najvećih Švedskih internet providera, Teliom, o opcionalnom uključivanju pretplate za Spotify u račun za internet. Pretplata će omogućavati slušanje više od 4,000,000 pjesama na računalima, mobitelima i televiziji u on-line i off-line modu. Najveća je (trenutačna) zamjerka manjkavost kataloga, koji je uglavnom sačinjen od pjesama velikih glazbenih kompanija, dok se još uvijek čeka na potpisivanje indya i bendova koji se sami izdaju.
Evo što o trenutnom trenutku u razvoju vlastite kompanije kaže sam Daniel Ek, upitan od strane Casey Rae Huntera, jednim od osnivača i organizatora Future of Music Summita:
Casey: Kakvu bi ulogu Spotify mogao imati u zaradama izvođača?
Daniel: nisam siguran da će stvari ostati ovakve kakve su sad, ako pogledate moj domaći teritorij, Švedsku, kod nas 90% populacije koristi internet, a 50% njih koristi Spotify, dok promet BitTorrent servisa pada. Trenutno iz mjeseca u mjesec naš udio u prihodima izvođača raste 50-70%.
No, dok su novine (i blogovi puni Daniela Eka i Spotify-a, vrhnje ipak pobire netko drugi, barem što se tiče britanskog glazbenog tržišta. Naime, servis we7, koji nudi besplatni streaming i download podržan oglasima, došao je na prvo mjesto najposjećenijih glazbenih stranica Velike Britanije. Nakon sign up-a i potvrde e-maila, moguce je slušati full-track preview koji je “ukrašen” reklamom za servis na samom početku (“If you like this song, press BUY button now to listen to it on your portabel devices”…). Servis je odličan i na neki način više liči na Yahoo Music nego na Spotify, jer nudi i BackStage, neki oblik on-line magazina s novostima, reportažama i interview-ima. Mislim da je riječ o dobro postavljenom formatu, jer kreće od ispravne postavke suvremenog glazbenog biza (sjetimo se puta do novaca iz knjige Glazba 2.0: Otkrivanje – Širenje – Monetizacija).
S druge pak strane, žestoki konkurent s druge strance oceana, Pandora, napravila je zanimljiv iskorak u pravcu multimedije. Od sad korisnici Pandore mogu uživati i u neprekinutom slijedu video-spotova. Makar taj dio servisa (još uvijek) nije obdaren svemoćnom Umjetnom Inteligencijom koja krasi Pandoru. Za one koji su preskočili divne stare dane kad je sve još uvijek bilo besplatno i dostupno, pa tako i Pandroa: riječ je o genijalnom algoritmi koji vam stalno predlaže glazbu nalik na onu koju upravo slušate, i pamti vaše odabire te tako uči o vašem glazbenom ukusu. Krajnji je rezultata vaša “radio stanica” koja može puštati vrlo široki glazbeni program, ali u potpunosti prilagođen vašem ukusu.
U sjeni ove velike trojke, tiho se prikrada potpuno nova tehnologija, bolje rečeno, nov način korištenja već prilično stare tehnologije (neki kažu da živimo u vremenu u kojem se napokon do maksimuma trebaju iskoristiti sve ideje do kojih smo došli u posljednjih 30-tak godina…). Playdar je open-source modul koji, kad ga instalirate, pamti točne lokacije svih pjesama na svim vašim umreženim medijima, pa ih može instantno svirati kad god to zaželimo. Zašto je to dobro? Često korisnici streaming servisa velik dio glazbe koju slušaju imaju i u svom vlasništvu kao mp3-ce. Kad bi servisi kao Pandora ili Spotify, koji su ionako zasnovani na open-source platformama, u svoje instalacije uključili Playdar, mogli bi značajno smanjiti troškove plaćanja per-stream licenci. Zašto bi netko plaćao streaming nečeg što je već kupio? Dakle, kad se u playlisti nađe pjesma koju već imate lokalno pohranjenu, Playdar bi preuzeo kontrolu i pustio je s harda, umjesto da (ponovno) plaćate – ne direktno, nego putem cijene pretplate na streaming servis – ono što ste već platiti kao download. Ovo riješenje, naravno, naročito dobro funkcionira u okruženjima s većim brojem umreženih računala, jer se tad pjesme mogu streamati s više računala, a Playdar sam bira put podataka koji najmanje smeta mrežnom protoku.
). Naime, okvir albuma nije samo kontekstualni i tematski, nego i ogranizacioni tj. produkcijski, u oba smisla – glazbenom i izvršnom. Kad se radi stvar po stvar, sve se rastegne i razvodni, a i troškovi su samim tim višestruko veći. Rad na albumu umjetniku daje jednu vrstu fokusa koji se drugačije ne može ostvariti. Zbog rada na albumu prekida se turneja i smanjuju sve aktivnosti. Iz tog razloga smatram da će album ili neki njegovi derivati (EP i slično) još dugo, dugo ostati “in”. Jednostavno, za uspješne glazbenike jedini je način da se odhrvaju od zova ceste taj da javno oglase da “rade na albumu”. Ovo sve naravno vrijedi u prvom redu za bendove. Ako se glazbom netko bavi šaroliko, u nizu projekata koji su međusobno odvojeni, i ukoliko ne računa previše na turneje i velik broj nastupa uživo, priča je potpuno drugačija, i tu bih svakako preporučio varijantu singl-po-singl.
