Moram priznati da mi je promatranje svijeta Glazbe 2.0 postalo nalik na praćenje neke turbo nabrijane i prilično predvidljive sapunjare. S jedne strane su “zločesti” (Charles Nesson + milioni ljubitelja glazbe), oni koji se zalažu za promjenu paradigme na kojoj je zasnovan glazbeni biznis i medijski biznisi općenito. S druge su pak strane “dobri” (RIAA + glazbene i medijske korporacije putem svojih odvjetnika + neki staromodni glazbeni menadžeri). I jedni i drugi se, više-manje, trude biti “fini” i u rukavicama iznositi svoje optužbe na račun onih drugih, kao, “uvažavajući” suprotne stavove, ali… Pročitajte odgovor pa zaključite sami. Ja ću svoj komentar pripremiti i kroz nekoliko dana predstaviti u ovom blogu.

Makar mi je jasno da vas  stotinjak koji pratite moj blog imate puno posla i ne stignete se baviti temama Glazbe 2.0, u ovom vas slučaju pozivam na komentiranje! Baš me zanima što vi mislite o ovom odgovoru…

Odgovor američkog diskografskog udruženja RIAA na otvoreno pismo odvjetnika Charlesa Nessona.

Steven Marks

Da, “kužimo”.

Nalazimo se u vremenu u kojem je fascinatno i izazovno raditi u glazbenom biznisu. Diskografska industrija pometena je olujom promjena i to smo prihvatili. Za biznis i fanove, došao je novi dan – prije 25 godina, imali smo samo radio i ploče, ali danas je glazbeno tržište dramatično drugačije, uz stotine različitih potpuno licenciranih digitalnih glazbenih servisa i modela.

No, i u takvom novonastalom legalnom okruženju, prava izvođača, kompozitora i diskografa zaslužuju zaštitu. Na žalost, postoje oni koji tu činjenicu zanemaruju, a među njima su profesor s Harvarda, njegov razred i njihov klijent Joel Tenenbaum, tuženik u jednom od naših slučajeva protiv nezakonitog skidanja glazbe.

Pozdravljamo zdravu debatu o našoj odluci da branimo online prava diskografa i umjetnika. Strast koju fanovi i komentatori iskazuju prema glazbi govori u njezinoj trajnoj snazi i moći povezivanja. To je velika stvar, no emocije ne bi smjele zakriti činjenice.

Treba to jasno reći: Najbolja je strategija protiv piratstva živo legalno tržište puno sadržaja i inovativnih biznis modela. To razumijemo. I to je današnja glazbena industrija. Fanovi mogu streamati glazbu s Internet radio stranica kao što je Slacker, uključite se u pretplatničke servise kao što su Rhapsody ili Napster, istraživati brojne glazbene opcije na socijalnim mrežama kao što su MySpace ili Imeem, streamati i semplirati pjesme za sitniš na Lala.com, skidati ringtonove i rinbackove, a sada i pjesme pune dužine, na njihove mobitele, ili kupovati mp3 pjesme na stranicama kao što su Amazon.com ili iTunes.

Sasvim je sigurno da nas velike inovacije i eksperimenti tek očekuju. Prije četiri godien, industrija nije od digitalnih glazbenih servisa zarađivala gotovo ništa.Do 2008-me, digitalna je glazba postala biznis od 3 milijarde $ i donosi više od 30% svih prihoda industrije.

Da bi omogućili da legalno tržište dosegne svoj puni potencijal, trebamo još uvijek educirati fanove o zakonu i ilegalnim stranicama koje ne nadoknađuju umjetnicima njihov rad.
Naši napori protiv piratstva pomogli su da se smanji nezakonito skidanje glazbe, da se fanovi educiraju o legalni i ilegalnim načinima online nabaljvanja glazbe, i pomogli legalnom tržištu da naraste. Mi smo realni. Potpuno nam je jasno da će online krađa uvijek predstavljati nesretan izazov za našu industriju. Naš je zadatak da pružimo pravna uporišta za uvođenje dovoljne kontrole kako bi nadolazeće legalno tržište doseglo svoj puni potencijal.

Cirkus, križarski rat, revolucija

Zadovoljni smo prelaskom na strategiju koju smatratmo puno efektivnijom: suradnja s Internet Service Providerima kako bi obavijesti  o prekršaju copyright zakona uputili direktno pretplatnicima i tako ih upozorili na je primijećena nezakonita aktivnost. To ne znači da ćemo tek tako pustiti sve one koji su zločinački i neovlašteno skidali glazbu u prošlosti, ili one koji odbijaju ponovljene ponude dogovora o razumnoj kompenzaciji van suda.

Neki tuženici – među kojima je i Mr. Tenenbaum, u slučaju protiv njega – su u osnovi priznali svoju nezakonitu aktivnost. Netko prekrši zakon, gurne prst u nos pred oštećenom osobom, ignorira ponude za mirenje i na kraju odlazi slobodan? Kakvu to šalje poruku i koliko je to pošteno? Ulaženje u pravu legalnu bitku, umjesto da se prihvate odgovornosti za vlastite nezakonite radnje, pokazuje nepoštivanje prava kreatora, našeg sudstva, i samog zakona.

I upravo je to slučaj Tenenbaum: križarski rat koji je pokrenuo profesor s Harvarda kako bi zagušio copyright zakone koji štite kreatore, i njegov pokušaj da sudnicu transformira u pravi cirkus. Profesor Nesson zahtijeva revolouciju, a ne rezoluciju ili pravu obranu svog klijenta. Za glazbenu zajednicu koja je ozbiljno oštećena ilegalnim glazbenim downloadom, pri čemu tisuće radnika ostaje bez posla, ovo nije samo intelektualna igra.

Uprkos tome što je cijela zajednica oborena na leđa i pati – stotine izvođača koji su ispali s lista za koncerte, milijarde dolara i tisuće poslova koji su izgubljeni tijekom proteklih deset godina – pokušali smo našu legalnu kampanju izvoditi na pošten i razuman način. Professor Nesson pokušava odbaciti naše astronomske odštetne zahtjeve ali njegove su teorije odvojene od stvarnosti. Nikad nismo tražili maksimalne kazne na suđenjima protiv individualnih skidača glazbe. U svakom slučaju koji dođe do tog završnog stadija, uvijek puštamo sud i porotu da odrede odgovarajuću nadoknadu u dolarima.

I ovaj program nikad nije bio tu zbog dolara – na njemu gubimo novce i sve što dobivamo pokriva samo mali dio ogromnog troška koji glazbena zajednica trpi.

Na kraju krajeva, uprkos legalnoj teatralnosti, ovaj je slučaj baš kao i svaki drugi: način da se do nečega dođe. A to prema čemu idemo je živo i uspješno legalno tržište koje fanovima nudi bogate i raznolike modele uživanja u glazbi, i pošteno nagrađuje glazbenike i diskografe za njihov posao.