Sudac Michael Davis, koji je odgovoran za presudu od 1.92 miliona $ u sad već legendarnom procesu proti Jamie Thomas-Rasset zbog dijeljenja pjesama putem P2P mreže, iskoristio je svoju zakonsku dopuštenu mogućnost mijenjanja već presuđene odštete i ukupan iznos smanjio na 54,000$. Kao razlog naveo je svoj stav da je presuđen iznos bio neprimjeren počinjenoj šteti. Sad je loptica na strani RIAA (USA udruženja diskografa) koje može ovu promjenu prihvatiti ili tražiti ponovno suđenje.
UStream, web za distribuciju live on-live video sadržaja, pokrenuo je novu uslugu koja omogućuje izvođačima da naplate gledanje sadržaja koje prenose na mrežu u realnom vremenu. Riječ je o prvom komercijalni otvoreni sustav za distribuciju živog on-line sadržaja koji ukazuje na jedan od smjerova razvoja medijske industrije u kojem je svakim danom granica između korporacija i pojedinaca sve tanja i tanja.
Youtube je pokrenuo test fazu Music Discovery opcije koja na jednostavan način omogućuje stvaranje vlastitih glazbenih playlisti (čitaj: moj vlastiti glazbeni TV kanal)
Pearl Jam je uskočio u Glazba 2.0 vlak i ponudio besplatni download novog singla svima koji se prijave preko oficijelnog Twitter i pošalji odgovarajući Tweet.
Brian Eno je za Guardian izjavio da je snimljena glazba danas ono što je nekad bilo kitovo salo. Prije početka korištenja plina kitovo salo je bilo glavni energent za kućanstva. Trgovci kitovim salom ostvarivali su ogromne profite. No, to je trajalo neko vrijeme i otišlo u povijest, kaže Eno. Isto se desilo sa snimljeno glazbom. Jedno vrijeme je to bila roba na kojoj se može izuzetno dobro zarađivati, ali to je vrijeme iza nas. To je kao mjehurić od sapunice koji se napuhnuo, neko vrijeme visoko letio, a sad je puknuo i više ga nema.
5 temeljno krivih stavova o glazbenoj industriji danas
Glazbena industrija je u krizi. Krivo. Diskografija, odnosno prodavanje nosača zvuka je u krizi. Glazbena industrija u cjelini odlično posluje i doživljava veliku ekspanziju posljednjih godina. Ono što se mijenja su tokovi novca i omjeri prihoda iz pojedinih grana industrije.
Postoji besplatna glazba na Internetu. Krivo. Glazba se uvijek negdje i na neki način plaća. Ako ništa drugo, pirati plaćaju telekomima uslugu ADSL-a unutar koje daju novac i za sadržaj. Problem je u distribuciju novca. Osim toga, treba jasno razlikovati nekoliko različitih modela: FREE – besplatno (toga nema), FEELS-LIKE-FREE (kada nam se čini da ništa ne plaćamo, ili je to toliko malo da je zanemarivo), FREEMIUM (kad nešto dobijemo besplatno da bi nas privuklo da nešto kupimo), AD-SUPPORTED (kad nešto ne platimo, ali to netko plati za nas jer smo vidjeli njegovu reklamu, kliknuli na njegov banner, ili je cijela stranica brendirana a brend plaća za svaki naš download).
Velike glazbene kompanije će izumrijeti i glazbenici će svoju glazbu nuditi direktno na internetu. Krivo. Ovo je možda točno za neke glazbenike u određenim glazbenim žanrovima, ali sigurno ne za sve. Neke vrste glazbene produkcije skupe su i organizaciono zahtjevne. Osim toga, publika jako voli ogromne i grandiozne projekte (a la turneja grupe U2) koje je nemoguće napraviti van velikih poslovnih sustava.
Sve ovo što se dešava je potpuno novo. Krivo. Puno toga što se dešava desilo se već puno puta na drugačije načine. Svako malo se desi tehnološka revolucija koja utječe na glazbenu industriju. Na primjer, izričaj solo jazz klavira kojeg su doveli do savršenstva Art Tatum, Oscar Peterson i drugi, nastao je pod utjecajem Pianole, klavira na svitke. Naime, klavirske snimke zvučale su posebno loše u prvim danima diskografije jer se snimalo direktno u “trubu”. Zato su klavirski kompozitori radije koristili Pianolu, klavir koji je automatski svirao glazbu zapisanu na rolama. E sad, ljudi koji su glazbu prenosili na role davali su si malo “oduška” da bi role učinili komercijalnijima i atraktivnijima. Što su radili? Ubrzavali su tempo i dodavali još pokoju notu u akorde lijeve ruke, da zvuči “moćnije”. Mladi klaviristi slušali su te Pianole i “skidali” takav način sviranja koji je za klaviriste tog doba bio tehnički prezahtjevan. Ako vas ovo podsjeća na priču o samplerima i ritam mašinama, i bubnjarima današnjice, to je sigurno potpuno slučajno…
Glazbu će početi stvarati svi ljudi i granica između glazbenika i publike će nestati. Krivo. Stvaranje glazbe sasvim sigurno postaje puno dostupnije, i to će rezultirati porastom broja ljudi uključenih u glazbenu produkciju. No, većina ljudi ipak nema ni želju ni potrebu biti kreativan na taj način, već žele jednostavno uživati u glazbi. Ne žele da im glazba bude posao, niti da na nju troše svoje vrijeme i energiju. Jer, moramo biti svjesni, najveća prednost glazbe – to da se u njoj može uživati usporedo s drugim aktivnostima – pada u vodu ako govorimo o stvaranju glazbe.
Ali prije toga, friške, lako zapaljive i trajno žareće
Brzopotezne vijesti
čini se da počinje doba mobilnog file-shareinga koje je u svojim blog postovima Gerd Leonhard najavio još prije nekoliko godina (vidi knjigu Glazba 2.0). Nakon objave izlaska dugoočekivanog Palm Pre smartphonea (koji izgleda i radi kao spoj iPhonea i Blackberrya), čuju se i glasine o još jednom Linux mobile OS-u, ovaj puta nastalom u suradnji Nokie i Intela, a sve skupa pod nazivom Ofono. Trenutno vladajuće smartphone platforme (Appleova/iPhone i RIM-ova/Blackberry) podređene su zatvorenim poslovnim modelima koji uključuju i obavezno korištenje online servisa. Palm i Nokia vjerovatno neće ići tim putem, nego će ponuditi telefone koji će telekome napokon natjerati da flatrate internet ponude po pristupačnim cijenama… Živi bili pa vidjeli!
CD Baby je ispravio svoju najveću manu i sad je preko njega moguće prodavati (i naravno kupovati) i pojedinačne pjesme izdvojene iz albuma.
Brian Eno tvrdi da treba početi prodavati umjetnički opremljena glazbena izdanja koja je nemoguće kopirati. To će, kaže, otvoriti mogućnosti za brojne nezaposlene dizajnere, slikare, animatore i filmaše koji će kroz novi medij moći prodati svoju umjetnost.
Sun pokreće JavaOne, app store po uzoru na Appleov, al, naravno, za Java aplikacije. Jurimo prema Webu 3.0 (Web 2.0 + svi su uključeni u biznis)!
Svatko može biti glazbeni producent uz Musicshake:
Dok Pirate Bay proces sve više liči na parodiju, a Piratska stranka gotovo da ulazi u EU parlament, Vipnet nudi besplatnu glazbu
Pirate Bay
U procesu Pirate Bay dešavaju se zanimljive stvari. Nakon što je odvjetnički tim Bayovaca zatražio izuzeće suca zbog njegove uključenosti u Švedsko Udruženje za CopyRight i Švedsko Udruženje za Zaštitu Industrijskog Vlasništva, dovedena je nova sutkinja, Ulrika Ihrfelt. No, i za nju se ispostavilo da je članica istih udruženja, baš kao i svi članovi tužiteljskog odvjetničkog tima, pa je i ona morala odstupiti. Druga je novost trač da bi Bayovci mogli pokušati napraviti jednu zgodnu spačku. Ovih su dana Bayevci dobili račun od 30,000,000 Kruna na ime odštete za kaznu koji moraju uplatiti pravničkoj firmi koja zastupa medijsku industriju. To im je dalo ideju: odštetu će – što im zakon ne brani – platiti u mikroisplatama koje će uplaćivati njihovi fanovi. Ukoliko su uplate dovoljno male bit ce ih toliko da ce troskovi po transakciji ispasti veći od same svote, pa bi pravda bila zadovoljena, ali bez da i jedan novčić završi u rukama tužiteljske strane. Naime, pravna tvrtka ima pravo na 1000 besplatnih transakcija, nakon čega plaća 2 Krune po transkaciji.
Pirate Party
S druge pak strane, Piratska stranka, koja je pokrenuta iz čiste zezancije i zalaže se za pisanje zakona o autorskom pravu ispočetka, prema posljednjim bi istraživanjima dobila čak 7.4% glasova na izborima, što je trenutno čini trećom najjačom strankom u Švedskoj!
Bila to samo dobra zezancija ili ne – a u svakoj je šali pola istine – nalazimo se u uistinu uzbudljivom vremenu! Političari još uvijek uglavnom nisu svjesni koliko su im stolice na klimavim nogama. Novi klinci nisu ništa više zainteresirani za politiku nego oni od prije desetak godina, ali nisu ni manje! Međutim, ono što se promijenilo je pojava socijalnih mreža koje omogućuju ultrabrzo formiranje funkcionirajućih meta-demokratskih zajednica s začuđujuće jakim adhezivnim svojstvima. Ljudima fali pripadnost, jer je biznis tako htio. Ideali su im oduzeti kako bi im brandovi mogli postati zvijezdama vodiljama. No, to je otvorilo prostor za cijeli novi svijet udruživanja po svaku cijenu. Ljudima je prirodno da žele biti zajedno, a ako moraju birati između toga da su “zajedno” zato što nose istu cool marku traperica, ili zato da naprave neku ozbiljnu foru koja će se pojaviti čak i na dnevniku, jasno je što će izabrati. Narod kaže “Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada”.
A u Hrvatskoj je Glazba 2.0 napokon pokucala na velika vrata! Doslovce smo bombardirani reklamom u kojoj VIPNET nudi servis pod nazivom VIP MUSIC CLUB. Ukoliko se učlanite u klub, dobivate pravo na potpuno besplatan download preko 55,000 pjesama, među kojima su i one hit izvođača kao što su Amy Winehouse ili Lady GaGa. Gerd Leonhard je u svojoj knjizi Glazba 2.0 (možete je preuzeti ako ostavite email u lijevoj koloni) napisao da besplatna glazba ne mora značiti da tu nema novaca, nego samo da ju ne plaćaju slušatelji, nego netko drugi umjesto njih! Moram priznati da mi je izuzetno drago da sam ovako brzo dobio priliku zorno prikazati kako to funkcionira u Hrvatskoj. Jer, kad o tome čitamo u knjizi Glazba 2.0, sve to zvuči nekako strano, daleko, kao, to ne bu nikad kod nas. Ali, evo ga, tu je.
Što se zapravo tu desilo? Moja je pretpostavka da je riječ o propagadnoj akciji kojom se reklamira novi brand Vip Music Club, a koji koristi istoimena televizijska emisija na HRT u kojoj nakon dugo vremena napokon možemo vidjeti glazbene spotove. Preko besplatno skinute glazbe – koju bi ionako, budimo realni, mogli skinuti s weba kad bi baš htjeli, i kad nas ne bi smetalo što je to protuzakonito – slušatelje se upoznaje s novim projektom čiji je cilj dovesti ljude pred ekrane televizora. Po meni, ako smijem suditi po onome što za sad o tome znam, riječ je o odličnoj akciji koja je klasična win-win situacija za VIP i slušatelje, i nadam se da će taj odličan primjer dobro proučiti i drugi veliki i jaki hrvatski brandovi – mislim tu prije svega na ostale telekome, ali i na druge hrvatske megabrandove.
To je najrealnija trenutno dohvatljiva stvarnost za glazbenu industriju – živa glazba kao izvor zarade, snimljena glazba kao alat za promociju i marketing onima koji to žele platiti, a kojih će biti sve više kako će kriza rasti, a menadžerske plaće padati. Jer – glazba uvijek funkcionira kao način da ljude odobrovoljite, i predstavlja poklon koji svatko rado dobiva.
Dva mjeseca bloga Glazba 2.0
Pogledom na datum ustanovio sam da je blog navršio dvomjesečnicu. Trenutno ovaj blog redovno prati više od 150 glazbenih profesionalaca koji će uz pomoć informacija koje ovdje pronađu dobiti onih odlučujućih pola koraka. Puno vam hvala na podršci! Nadam se da ću opravdati vaše povjerenje. Ukoliko imate bilo kakve zamjerke, primjedbe ili sugestije, pišite na mail info@glazba20.com ili jednostavno ostavite komentar.
