Za one koji su konzumirali jučerašnji blog, evo i zanimljivog nastavka. Ian Rogers je upravitelj tvrtke Top Spin koja je spomenuta kao primjer za nove poslovne modele u svijetu glazbene industrije. Ako imate 30 minuta, pogledajte njegov interview. Za one koji si to ne mogu priuštiti izdvojio sam 4 jaka naglaska.

NARM 2009 Keynote Interview With Ian Rogers from NARM on Vimeo.

1. Premještaj poslovnog razmišljanja s fokusa na fanove i potrošače glazbe, na fokus na one koji glazbu stvaraju

Možda zvuči čudno, zar se ne bi ljudi iz glazbene industrije time i trebali baviti? Možda je tako i bilo nekad davno, ali činjenica je da se to promijenilo, i da je glavna mantra u glazbenoj industriji “Tržište, tržište, tržište”. Ian Rogers (koji je inače jednom davno izmislio WinAmp, i još 1999. tražio velike diskografe licence za prodavanje mp3-ca!) kaže kako se zasitio rada na proizvodima za slušatelje, jer je shvatio da se sve na kraju svede na mučno pregovaranje s velikim diskografima, i da taj princip neće nikad donijeti revoluciju koju nova generacija očekuje, i koju (trenutno) sama održava ilegalnim djelovanjem na mreži. Umjesto toga, posvetio se radu na proizvodima za glazbenike koji omogućuju zaobilaženje diskografa i nude mogućnost direktnog komercijalnog odnosa s fanovima. Prodavanje glazbe mora postati vrlo fleksibilno i u potpunosti podređeno specifičnostima nekom izvođača i njegovih fanova, i veliki diskografi to nikad neće moći ostvariti, jer je njihov princip potpuno suprotan – stvaranje uzoraka za biznis modele, ugovore i marketing, koji se jednom postave, i onda ponavljaju bezbroj puta. To je vrijeme iza nas, jer je ključna riječ fleksibilnost sa strane prodavača koja kupcu nudi mogućnost mnogostrukih izbora.

2. Marketing s dozvolom

Novi je trend odnosa s potrošačima Marketing s dozvolom, u kojem potrošači daju dozvolu prodavatelju da ih obavještava o novostima, ili čak s njime ulaze u pretplatnički odnos u kojem nestaje klasični Point-Of-Sales, i sve se pretvara u uslužnu djelatnost s obećanjem prijenosa vrijednosti. Dakle, umjesto da prodajete album za 10$, vi prodate pretplatu za neku fiksnu cifru (u par razreda, obična, zlatna, premium…), a pretplata uključuje sve što možete od tog umjetnika dobiti u jednoj godini – svi singlovi, album, remiksevi, ulaznice za koncert, majice, privatni tulum, promocije spota, sudjelovanje za snimanju spota, sudjelovanje na snimanju glazbe, zajedničke fotke… što god vam padne na pamet, a da ima smisla za umjetnika i njegovog prosječno zaluđenog fana. To ima puno više smisla nego kupovanje albuma, jer su slušatelji uglavnom zaluđeni nekim izvođačem određeno vrijeme, a onda ga “prerastu” i više ih ne zanima. Umjesto 100 albuma i 3000 pjesama, imat ćemo 7-10 pretplata na ljude koje trenutno volimo (i slobodan pristup svoj ostaloj glazbi za povremeno slušanje (streaming) koje će biti podržano oglasima ili jednostavno uključeno u našu internet pretplatu – moja opaska).

3. Promjena očekivanja glazbenika

Oni glazbenici koji su bili navikli na velike avanse morat će promijeniti očekivanja. Veliki diskografi sve više postaju samo izvori kapitala koji poput banaka ulažu u određene projekte u zamjenu za udio u zaradi. No, tu je onda riječ o odnosu od kojeg će koristi imati samo najveći, i to njih bitno manje nego prije.
Ali, trenutni je razvoj događaja izuzetno povoljan za “srednju klasu” glazbenika, koji će sad moći puno lakše doći do svoje publike i napraviti vlastiti pogon za distribuciju i odnos s fanovima od kojeg će moći zarađivati pristojan novac, možda ne dovoljno za vile i skupe aute, ali sasvim sigurno više nego što zarađuju dosad. Najviše će profitirati oni koji uz glazbu rade još i neki drugi posao, kojima će sad glazba moći postati izvor zarade “sa strane”.
Osim toga, desila se i promjena u očekivanjima publike. Jedan je veliki country glazbenik nedavno izjavio da je glavna razlika između njegovog rada sad i prije 20 godina, da sad radi glazbu za publiku, a nekad je radio glazbu za radio. Tu nije riječ o demagogiji, nego o suptilnim razlikama u načinu stvaranja. Stvaranje za konkretnu publiku pruža mogućnost da umjetnik bude iskreniji, direktniji, i manje “ušminkan”, jer mu nije toliko važno kako njegova glazba zvuči u odnosu na drugu glazbu kontekstu radio programa.

4. Granica velikog biznisa

Mada je sigurno da ovakav princip samostalne distribucije ima neku gornju granicu iznad koje glazbenik mora potpisati ugovor s nekim globalnim distributerom, još uvijek nije jasno na kojem je nivou ta granica postavljena. Ona je blisko povezana s fenomenom masovnih medija. Međutim, činjenica je da nove generacije sve manje i manje masovnih medija, i više se okreću alternativnim medijima poput Facebooka, internet portala i video siteova kao što je YouTube. Uprkos ogromnoj količini novaca potrošenoj od strane velikih medijskih korporacija tijekom posljednjih 20 godina u tom cilju, internet nije postao nova televizija.