Obzirom da se približava Weekend Media Festival, i da je moj tagged inbox pod nazivom “Management” nabubrio od novosti, ovog ću vam tjedna prenijeti vijesti iz svijeta “velikih”. Za one koje to zanima, ispod vijesti možete pročitati neke moje stavove vezane uz trenutačno stanje u svijetu medijskog i internet biznisa.

Universal, EMI, Sony, Warner

Prije nekog vremena ISP (internet service provider) Virgin media objavio je vijest o dogovoru s Universalom oko novog oblika pretplate koja će uključivati neograničen broj downloada. Nova je vijest da su EMI i Sony odlučili ne podržati ovakav projekt, dok je Warner još uvijek neodlučan. Veliki se boje da bi takav pristup smanjio zaradu koju ostvaruju od korisnika koji skidaju puno glazbe. Naime, pokazalo se da su upravo najžešči ilegalni skidači u isto vrijeme i najveći kupci CD-a i DVD-a…  Odluka Sony-a ne čudi jer se upravo Sony najbolje snašao u novom svijetu digitalne glazbe. Naime, njihov je home page dospio na Top 10 najviše posjećenih glazbenih stranica. Universal, pak, ide potpuno drugačijim putem. Umjesto da forsiraju brand i matične sadržaje, žele pomoći u stvaranju šarolikog carstva home page-eva svojih izvođača i na svaki mogući način pojačati njihovu interakciju s fanovima. Stoga su potpisali ugovor s tvrkom Echospin koja se bavi smišljanjem i prodajom lukavih paketa koji uključuju digitalne i fizičke prozivode i namijenjeni su pravim hard-core fanovima. Warner je pak, u drugom kvartalu 2009. iskazao pad dobiti od 9.3%, bez obzira na namaknutih 1.1$ milijardu dolara prodajom obveznica. Tim su novcem tek uspjeli platiti zaostale dugove.

Nove potrošačke studije + Nokia

Nova studija pokazala je da 87% britanskih tinejdžera drži da im je kopiranje glazbe  s uređaja na uređaj izuzetno važno. 86% ih je iskopiralo CD za prijatelja, a 75% poslalo neku pjesmu emailom, Bluetoothom, Skypeom ili MSN-om. Čak 85% njih izjavilo je da bi plaćali mjesečnu uslugu koja bi uključivala neograničen download mp3-ca. Obzirom da je čak 68% njih izjavilo da glazbu najčešće slušaju na kompjuteru, ne čudi da prosječan tinejdžer u UK ima 8000 pjesama u svojoj kolekciji. Dakle, otprilike 800 albuma! Ono što je posebno zanimljivo je da je većina izjavila da razumiju značenje zaštite autorskih prava vezano uz ilegalno skidanje, ali da svejedno i dalje skidaju glazbu. Prema jednom drugom istraživanju, čak 9 od 10 ispitanih ne sluša glazbu na svom mobitelu. To, čini se, ipak ne muči previše Nokiu. Uz pomoć slavnog Dave Stewarta (ex Eurythmics) kao savjetnika, Nokia planira promijeniti izgled glazbenog biznisa. Pročitaje kako.

CBS pokrenuo zemaljski Last.fm

CBS, vlasnik stranice Last.fm, napokon je ostvario svoju inicijalnu ideju vezanu uz ovaj odličan glazbeni servis. Od 5. kolovoza stanovnici New Yorka, Los Angelesa, San Franciska i Chicaga moći će putem etera pratiti program stanice Last.fm kojeg će činiti tjedne top liste Last.fm. Za one koji nisu s time upoznati, Last.fm prikuplja podatke o slušanim pjesmama od miliona svojih korisnika a zatim od tih podataka automatski generira tjedne top liste. Ako vam priča o internet radiju re-emitiranom putem zemaljskih odašiljača zvuči bizarno, razmislite opet. Facebook je pokazao da tek spoj virtualnog i stvarnog donosi pravi uspjeh. Čak i uz on-demand radio u svakom automobilu, radio stanice će još dugo ostati nešto posebno, jer svojim programom povezuju ljude koji ih slušaju. Kad slušamo neku stvar na radiju, znamo da je u istom trenutku sluša još puno, puno ljudi, a to će nekim ljudim uvijek biti puno važnije od mogućnosti biranja. Uostalom, nemamo svi DJ mozak. Vjerovali ili ne, neki ljudi nemaju pojma koju bi pjesmu željeli čuti sljedeću. Zapravo, malo je reć neki. Bolje bi bilo reći – većina!

White paper o mogućnostima za ulaganje u glazbenu industriju

Nezavisni savjetnik i ulagač u bendove Bruce Warila napravio je jedan zanimljivi white paper o trenutnim mogućnostima za ulaganje u glazbenu industriju. Možete ga preuzeti ovdje. Sadrži jedan dobro osmišljen i krajnje jednostavan grafički prikaz poslovnog kruga u music bizu.

Apple

Članak o stanju u medijskoj industriji teško da bi mogao biti relevantan u ovom trenutku, a da ne spomene Apple. Obzirom da je Apple ipak mainstream, i da se o njemu može pročitati i drugdje, samo jedan mali članak o tome na koji način će novi iTunes 9.0 utjecati na odnos snaga u ratu za publiku između socijalnih mreža i specijaliziranih glazbenih servisa .

Bandcentral

Za kraj, Bandcentral.com je možda rješenje za oni koji menadžment – ne trebaju

Socijalne mreže i stanje u svijetu medijskog biznisa

by Zvonimir Dusper – Dus

Uprkos brojnim i značajnim pomacima u svijetu medijskog biznisa u posljednjih desetak godina, držim da prave i stvarno velike promjene neće kreirati ekspertni timovi hype korporacija. Zapravo, vidim ih kako dolaze iz neočekivanog smjera. Zašto?  Jer povijest uvijek iznova pokazuje da su korporacije, opterećene negativnom mantrom rasta dobiti, nezainteresirane za mijenjanje pravila igre koja ih čini “velikima”, i da se kreativnost unutar njih usmjerava i tjera na proticanje utabanim stazama i premostivim koritima. Veliki igrači današnjice  – Apple, Google, Facebook, Microsoft i drugi – svoj korijen vuku iz garaža i studentskih domova. Glavne kreativne smjernice, koje su ih učinile gigantima današnjice, nastale su u glavama zaluđenih tinejdžera koji su htjeli promijeniti svijet. I u tome su uspjeli. No, koliko god to može zvučati nevjerovatno, njihovo je vrijeme na zalasku.

Došlo je vrijeme za neke nove klince iz nekih novih garaža i studentskih domova. Uz jednu temeljnu razliku. Ove nove generacije imaju tu (ne)sreću da se mogu do mile volje družiti – virtualno. Zato vjerujem da će se sljedeći veliki korak u svijetu medija i visoke tehnologije desiti u okviru socijalnih mreža, i to ne na incijativu njihovih vlasnika i osnivača, nego mimo njih, koristeći njihov poslovni imperij kao garažu ili studentski dom.

Internet je donio jednu čudnu promjenu u paradigmi: proizvode velikih kompanija kao što su Google Apps, Facebook, MySpace ili Twitter, koji su zapravo privatno vlasništvo, nove generacije gledaju kao prirodni resurs, uopće ne pomišljajući da iza njih stoji  nekakva želja za zaradom. Za njih, baš kao što postoje vrtići, škole, bolnice, parkovi i trgovi, tako postoji i taj virtualni socijalni prostor unutar kojeg se odvija cijeli spektar osobnih drama nekad rezerviran za stvarne, zemljopisne lokacije. Ljudsko sjećanje isprepliće se sa sadržajima virtualnih destinacija i tako ih obogaćuje kulturnim kontekstom. Ta vrijednost, o kojoj se u posljednje vrijeme puno filozofira i piše, u velikoj mjeri nadmašuje grubu infrastrukturnu i tržišnu vrijednost spomenutih korporacija. Kao što prava vrijednost grada ne leži u građevinama, nego u građanima, stoji i da socijalne mreže svoj profitni potencijal duguju u najvećoj mjeri svojim korisnicima.

Nemojmo to nikad zaboraviti – sve što nas zapravo privlači na socijalne mreže u njih donosimo mi sami! One su samo alat, tkalački stan putem kojeg pletemo nevjerovatan, beskonačan goblen, kojem se onda uvijek iznova divimo svaki put kad smo on-line. Uloge se, stoga, počinju mijenjati. Inicijativa prelazi na našu stranu. Sad mi zapošljavamo korporacije. Mi dajemo posao njima. One su naš uglađeni engleski batler koji se brine o našim potrebama za neku svoju malu mjesečnu plačicu. To, i samo to je istina o današnjem svijetu.

Stoga, ukoliko ste “cijeli život mislili da ćete jednom promijeniti svijet”, vaše vrijeme je došlo! Korporacije su vam upravo to omogućile. SF o kojem smo nekad sanjali postao je stvarnost i tu je pred vama. Zbog grozničave utrke za zaradom dobili ste potpuno besplatne alate kojima se možete organizirati u globalne mreže, naći one koji misle kao vi, i stvoriti neke nove “narode” ljudi koje povezuju zajednički interesi. Hoće li se, zatim, ona prava promjena desiti unutar političkog sustava, ili ćemo to sve organizirati izvan njega, a nekolicinu zainteresiranu za plaću bez rada ostaviti da se još neko vrijeme prave da su upravo oni to sve smislili – potpuno je svejedno! Mi idemo naprijed, tko želi s nama, dobrodošao je, tko ne želi, potpuno ga razumijem. Jer, svi smo jedinstveni i različiti, i vrijeme je da pokažemo kako može izgledati svijet u kojem se to ističe kao prednost, umjesto da se proglašava manom i nedostatkom neke zajednice.

Što to znači, pak, za sve nas koji osim konzumiranja sadržaja sudjelujemo i u njegovom stvaranju? Puno toga. Za početak, morat ćemo se naviknuti da je linija koja pozornicu dijeli od publike postala propusna. Fanovi, kojima su sve velike zvijezde uvijek upućivale najveće zahvale za vlastiti uspjeh, sad mogu stvarno i sudjelovati, i upravo to i rade. Trenutno je većina njihove aktivnosti ilegalna, no to nije njihova namjera. Oni žele širiti glazbu koju vole jer žele da ju što više ljudi čuje. Na nama je da smislimo sustav koji će generirati očekivane profite koristeći činjenicu da glazba nije nikad bila slušanija i ugrađenija u svakodnevni život. Glazba je svugdje – u svim uredima, automobilima, na svim računalima, mobitelima, jednostavno – svugdje. Potrebno je cijeli sustav dobro proučiti i naći sve točke u kojima se mogu postaviti “rampe za naplatu”. Marketing treba maksimalno prenijeti na uži krug najvjernijih fanova, koji će zauzvrat dobiti cijeli niz posebnih nagrada, nedostupnih “običnim smrtnicima” – kao što su posebna mjesta na koncertima, specijalna raritetna izdanja, majice ili – zašto ne – čak i udio u zaradi. Nastupe uživo treba učiniti glavnom robom i stvoriti cijeli niz novih glazbenih formata uživo koji su sad mogući – kao što su npr. nastupi iz studija, garaža, dnevnih soba, s plaža, planinskih vrhova, a zašto ne i iz – svemira!