Našao se opet netko pametan tko misli da je shvatio kako zaobići trenutno važeće zakone o zaštiti autorskih prava…odnosno, barem neke od njih, dok iz za neke druge, izgleda, uopće nije briga! Ili je, možda, riječ o tajnom testeru velikih glazbenih kompanija koje žele po sitno isprobati neke nove koncepte? Ime domene bluebeat.com malo je prezvučno i “preskupo” za neke početnike, barem po mom iskustvu. U svakom slučaju, insideri su totalno zbunjeni.
Što je dakle Bluebeat.com, webiste na kojem možete besplatno preslušavati npr. nove mastere Beatlesa, te ih, ako vam se svide, kupiti za četvrt dolara po pjesmi?
Bluebeat.com tvrdi za sebe da je internet radio kakav bi trebao biti. Princip je jednostavan. Svatko je DJ i slaže svoju radio program, odnosno svoj DJ-crate. Da bi to stvarno bilo sukladno sa zakonom. on moram napraviti playlistu od najmanje 3 sata, uz određene zakonom propisane standarde za koje se brine servis (npr. ne smijete pustiti istog izvođača više od 4 puta u 3 sata). Tako je stvorena legalna on-demand playlista za javno izvođenje, a razumije se da DJ ima pravo privatno slušati vlastitu playlistu, i eto besplatnog on-demand audio streaminga! Naravno, ukoliko vam se da slagati playliste od 3 sata svaki put kad poželite čuti neku stvar.
I dok mi je taj dio još nekako i jasan, što je s downloadom? Download se vrši “preko partnera Bluebase”, što bi moglo značiti da je riječ o nekom obliku pokušaja da se odgovornost prebaci na nekog drugog i na taj način smanji šteta od mogućih tužbi. Pregledom tekstova dostupnih na webu možemo zaključiti da vlasnici imaju sve potrebne licence. To mi je u najmanju ruku čudno, jer prilikom pokušaja kupnje nisam bio upozoren na to da sam izvan USA, a koliko znam, nitko još nije uspio isposlovati globalne licence za prodaju. Bluebeat.com nudi i link za kupnju pjesme na iTunesu, koji baš i ne radi, a za albume i link za Amazon, koji radi OK.
U svakom slučaju, riječ je o zanimljivoj ideji čija je jedna komponenta (mada na čudan način i “s figom u džepu”) slična mojih razmišljanjima o razvoju glazbene industrije sadržanim prezentaciji “Razvoj piramide glazbenog biznisa“, u kojoj tvrdim da će se prave promjene u eko-sustavu glazbene industrije desiti tek kad bude moguće sve sudionike pretvoriti u profesionalce, i kad će se umreženi fanovi i ljubitelji glazbe moći profesionalno baviti pronalaženjem, filtriranjem i promocijom glazbe, te tako preuzeti velik dio posla koji tradicionalno obavljaju diskografi. Drugim riječima, kad nestane ta gruba granica između onih koji glazbu plaćaju, i onih koji od glazbe zarađuju.
Na webu Bluebeat.com, doduše, korisnici/DJ-i ne mogu zaraditi novac, ali dobivaju mogućnost besplatnog on-demand preslušavanja glazbe, ukoliko pristanu na stupanj angažmana koji je, ipak, korak iznad uobičajenog, amaterskog. Jer napraviti listu od 3 sata je ipak već “posao”…
Ipak, ova zanimljiva ideja je, čini mi se, u ovom slučaju samo pokušaj da se izvrdaju postojeći zakoni o autorskom pravu. Mislim da na odgovor velikih nećemo dugo čekati
U ovom izdanju blog Glazba 2.0 pozabavit ću se novostima iz svijeta distribucije. Za početak, nešto friško i originalno – Songbeat 360.
U svijetu digitalne distribucije već se nekoliko godina isprobavaju razne varijante modela naplate. Gdje točno postaviti rampu za naplatu? Ako ju postavimo na krivo mjesto, ljudi će je jednostavno zaobići i nekako se “snaći”. Treba im omogućiti određeni besplatni “manevarski prostor” unutar kojeg mogu probuditi vlastiti interes za servis i odlučiti se baš kod vas potrošiti svoje teško zarađene dukate.
Logika je dosad išla u poznatim smjerovima – ili naplate po pjesmi koja se downloada (iTunes, Amazon itd), ili naplate servisa kojim se do glazbe dolazi on-demand (Spotify itd), ili besplatno uz toleriranje reklama (Pandora itd.). Pojavili su se i neki hibridni modeli koji omogućuju više ili manje (ne)ograničen broj downloada za neki mjesečni iznos, koji je ponegdje uključen u cijenu pristupa internetu (Virgin/Universal deal u UK). Svi ti modeli svoje uporište zapravo imaju u dva tradicionalna sustava – diskografskom i radio/TV difuzijskom.
Ekipa iza servisa Songbeat 360 stvar postavlja nešto drugačije. CEO Claudio Fritz-Vietta kaže “Vjerujemo da je budućnost glazbene industrije u naplati pristupa, i zato naplaćujemo samo pretragu”. Hm? Upitnik? Ideja je jednostavna. Kad skinete aplikaciju koja radi u Adobe AIR sučelju, dobivate zgodan početni ekran u kojem možete utipkati neki search string, ili iskoristiti opciju Discover. U gornjem desnog kutu stoji vaš broj kredita, kojih u besplatnoj verziji dobijete 50. Svaki vaš search potroši jedan kredit, a broj rezultata ograničen je na 50. Pjesme koje ste dobili kao rezultat možete slušati i downloadati u svoj library koji je zaštićen i zatvoren (nalik na iTunes + store), odnosno pjesme koje su u njemu ne možete slušati van aplikacije Songbeat. Kad potrošite kredit, možete ga obnoviti uplatom sredstava s vaše kreditne kartice. 10 eura kupit će vam 1000 kredita, što je vjerovatno sasvim dovoljno za mjesec dana (cca 33 searcha na dan).
Stvar izgleda i funkcionira jako dobro, no pitanje je što će na ovakav model reći nositelji prava. Ideja nije loša. Treba isto tako još vidjeti i u kojoj će mjeri slušatelji biti zadovoljni činjenicom da glazbu koju nabave na ovakav način ne mogu prenijeti na svoje druge uređaje, u prvom redu mobitele. Za otprilike isti iznos možete se pretplatiti na Spotify. Zanimljivo je jedino što ova aplikacija trenutno radi i u Hrvatskoj – normalno, obzirom da još uvijek ne plaća nikakve tantijeme i nema nikakve ugovore s nositeljima prava.
Zaključak – uvijek sam za svježe i originalne ideje, i vjerujem da u ovom servisu ima nečeg novog i “seksi”, i da ipak predstavlja vrijedan iskorak u smjeru raskidanja s tradicionalnim sustavima naplate glazbe kao jedinom opcijom za glazbenu industriju budućnosti (ili je naplata po komadu, ili je mjesečna pretplata – zašto?).
The Beatles
Možda je ipak najveća vijest ona 2.25 miliona CD-a s glazbom legendarne četvorke iz Liverpoola razgrabljenih u samo dva tjedna. CD je gotov? Think again… Činjenica je da puno glazbenih fanova još uvijek sluša CD-e. Tko su kupci remasteriranih CD-a Beatlesa? Sasvim sam siguran da je velik broj tih CD-a kupio mitski Srednji Sloj, ljudi koji su nekad bili najveći kupci glazbe – jer, nemojmo se zavaravati, klinci nikad nisu nosili glazbenu industriju na leđima, već su joj samo davali dodatni “druck”.
Ovaj primjer pokazuje da je prilično naivno gledati na raspad tradicionalnog glazbenog tržišta isključivo iz kuta novih načina distribucije sadržaja (torrent itd). Zamislimo za trenutak da je netko u 80-tima odlučio svim ispod 18 godina davati besplatne ploče. Mislite li da bi to drastično ugrozilo tržište? Ili da je netko u ranih 90-tim isto učinio s CD-ima? Jer dijeljenje glazbe putem interneta u prvih je nekoliko godina u najvećoj mjeri smanjilo broj prodanih CD-a kod mlađe populacije i unutar uskog kruga kompjuterskih geekova kojih je najviše 1-2%. Ne, brojke ne bi bile katastrofalne, jer je većinu glazbe tada kupovao bogati srednji sloj zapadne hemisfere. O čemu je onda riječ? Nemojte me tući tavom po glavi, ali moram reći tu nepopularnu riječ od 5 slova.
K r i z a .
I to je sad jasno kao dan. Jer, ma kakva god bila kriza, kad se pojavi nešto kao što su remasterirani Beatlesi, svi oni koji su posljednjih godina skratili budžete za kupovinu glazbe ipak odu u dućan i to si kupe. Jer, ipak si nešto moraš priuštit, pa makar nemao za nedjeljni odlazak u kino s obitelji (gdje se nećeš provuči ispod 200 kn…).
Što možemo iz ovoga naučiti? Potrebno je uložiti dodatni trud u smjeru reaktiviranja te nekad bazne glazbene publike. Kakve su trenutne navike nekadašnjeg Srednjeg Sloja? Gdje su ti ljudi, i kad su njihovi novčanici naspremniji na mali dodatni trošak koji će njih ili nekog koga vole učiniti sretnima?
Vjerujem da ih najviše još možemo naći razbacane po onim rijetkim preostalim mjestima na kojima troše svoje smanjene budžete. A to su – shopping mall-ovi (žene u dućanima – štandovi s glazbom, kao u DM-u; muškarci u kafiću – wireless skidanje dodano na račun, na primjer), fitness centri (određena količina glazbe u raznim formatima uključena u mjesečnu pretplatu, iPodovi napunjeni glazbom po izboru mušterije sa osobnim slušalicama), kiosci (ovo je donekle apsolvirano, ali fale novi mediji – USB stickovi s mp3-cama, bonovi za download itd), priobalna mjesta tijekom sezone (pomični glazbeni dućani s atraktivnim DJ i live nastupima koji dijele ali i prodaju CD-e, USB stickove s mp3-cama, bonove za download), restorani (glazba koja se dobije uz specijalitete kuće i uračunata je u cijenu, glazba po narudžbi za domjenke i svadbe, ali u potpunosti pripremljena on-line s wish-listama itd)… Ideja je brdo. Samo je potrebno u glavi odustati od one od prije dvadesetak godina – o glazbenoj industriji koja funkcionira kao nesilica zlatnih jaja, pa treba samo uposliti (čitaj: zarobiti) prave kokoši, sjesti na pravo mjesto, čekati, ispružiti ruku i – flop! Eto naše plaće. Neće ići. No, ako neće brdo Muhamedu…
iTunes LP
Ako još to niste “ubrali”, trenutno se iz par smjerova pojavljuju pokušaji oživljavanja formata LP-a kojeg digitalna distribucija malo po malo ubija. Pogledajte kako je to zamislio Apple pod kodnim imenom Coctail:
Inače, ovih sam dana taj problem promotorio “s druge strane šanka”. Makar zdušno zagovaram skidanje s te opsesije “moram izdat CD”, i glazbenike nagovaram da rade pjesmu po pjesmu; pa kad se nakupi 5-6 dobrih singlova, da dodaju još par i izdaju album, uvidio sam jednu potpuno drugu perspektivu (što ćeš kad imam ruske svječice ). Naime, okvir albuma nije samo kontekstualni i tematski, nego i ogranizacioni tj. produkcijski, u oba smisla – glazbenom i izvršnom. Kad se radi stvar po stvar, sve se rastegne i razvodni, a i troškovi su samim tim višestruko veći. Rad na albumu umjetniku daje jednu vrstu fokusa koji se drugačije ne može ostvariti. Zbog rada na albumu prekida se turneja i smanjuju sve aktivnosti. Iz tog razloga smatram da će album ili neki njegovi derivati (EP i slično) još dugo, dugo ostati “in”. Jednostavno, za uspješne glazbenike jedini je način da se odhrvaju od zova ceste taj da javno oglase da “rade na albumu”. Ovo sve naravno vrijedi u prvom redu za bendove. Ako se glazbom netko bavi šaroliko, u nizu projekata koji su međusobno odvojeni, i ukoliko ne računa previše na turneje i velik broj nastupa uživo, priča je potpuno drugačija, i tu bih svakako preporučio varijantu singl-po-singl.
U2 Blackberry mobile album
U2 slijedi svjetske tokove pa je ponudio svoju aplikaciju/album. Obzirom da su marketinški vezani za Blackberry, ovaj inače više poslovni brand dobio je priliku zaplesati rock and roll. Pogledajte video:
Nakon prva tri mjeseca blogiranja na istu temu primijetio sam neke stvari:
Mogao bih cijelu tematiku Glazbe 2.0 podijeliti u neke logične cjeline
Gubim puno vremena na prevođenje
Zbog 2. onda nemam vremena za moje komentare i osvrte
Novi koncept koji se iz tog iskristalizirao je da blog postove dijelim po kategorijama, i to na način da pričekam dok se neka kategorija ne “napuni”, pa onda lagano prokomontiram vijesti i ponudim linkove na originalne članke. Nadam se da ću na taj način kvalitetnije uspjeti obraditi ovu stvarno neiscrpnu temu.
Kategorije koju su se dosad iskristalizirale su: Distribucija, Audio Streaming, Produkcija, Video, Savjeti, Zakon, Facebook, Google, Twitter, Menadžment iNovac.
Inače, u pripremi je i program radionica koji će biti organiziran po tim istim kategorijama (grupiranim u neke veće cjeline). Obzirom na (veliku) količinu posla koji me (ne) čeka što se tiče glazbene produkcije, realno je za očekivati da s tim radionicama krenem tamo negdje od proljeća. Uostalom, svi me plaše groznom jeseni i zimom, moji provjereni izvori kažu mi da nas čeka prava kriza kakvu još nismo doživjeli… Pa će valjda to proljeće 2010. donijeti neko novo, toplije sunce. Pa da krenemo:
Distribucija
Za početak, velika domaća najava (napokon)! Za one koji to već nisu čuli, ekipa kreativaca okupljena oko agilne Danijele Dvornik, koja se, izgleda, definitivno opredijelila za pomaganje mladim glazbenicima da ostvare svoje pune potencijale, pokrenula je interesantan web servis pod nazivom Kreativni Nered. Ideja je jednostavna ali dobro promišljena. Naime, svi u glazbenom biznisu stalno kukaju da nema dobrih pjesama. No, ako netko i ima dobru pjesmu, što može s njom? Ekipa okupljena oko Kreativnog Nereda vaše će pjesme poslušati, ocijeniti jesu li dovoljno zrele da budu dijelom baze pjesama, te ih ponuditi izvođačima i diskografima. Ukoliko im se pjesme posebno svide, moguće je i da ih sami odluče izdati. Sve u svemu, pravo osvježenje na domaćoj web sceni.
Chris Anderson, osnivač Wireda i pisac nove knjige “Free”, izjavio je nedavno da smo pogriješili samo u jednom – u tome da smo glazbeni biznis izjednačili s diskografima/labelima. “Labeli uopće više nisu toliko važni”, kaže Chris. Elio Leoni-Sceti, direktor EMI, potvrđuje tu tezu kad kaže “Izgubili smo doticaj sa slušateljima”. Ali to ne znači ništa loše, osim naravno – za diskografe… Glazba je svugdje, modeli distribucije sve su otkačeniji, mobiteli postaju zvijeri za gutanje glazbe, pa se uz iPhone tom vlaku sad priključuje i Blackberry, Romplr nudi interaktivnu višekanalnu distribuciju koja postavlja neke potpuno nove standarde, Yahoo je Limewire zakačio na Twitter i tako stvorio novi moćan alat za nalaženje glazbe, što je odlično ako znamo da je nedavno cijeli katalog CD Baby s preko 240,000 indy izvođača od nedavno dostupan na ovom nekad ilegalnom P2P servisu. Je li to, i na koji način, povezano s povećanjem cijene downloada na CD Babyu, teško je procijeniti. U dolazećoj godini vidjet ćemo i što će Global Gaming Factory napraviti od legendarnog Pirate Baya, što će suradnja Universala i TuneCorea učinit za brojne indy glazbenike koji su svoju izdavačku karijeru započeli u digitalnoj domeni kao samo-izdati, a sad im je odjednom dostupan servis velikog diskografa.
Nakon šturih preliminarnih najava u siječnju, desilo se neumitno – iTunes music store kompanije Apple, koji je odnedavna ukinuo DRM zaštićene glazbene zapise (sukladno predviđanjima Gerd Leonharda), povisio je cijene pojedinačnih i albumskih downloada! Povišenje je maksimalno 30%, a najviše su poskupjele nove pjesme. 8 od Top 15 pjesama sad košta 1.29$. Ovo bi moglo prilično utjecati na ponašanje nekih kupaca, obzirom da je na 100 pjesama razlika gotovo 30$, što nije malo.
Konkurentski servis eMusic, koji je od početka orijentiran na DRM free glazbu, agresivno je kampanjom iskoristio novonastalu situaciju za pokušaj otimanja jednog dijela iTunes tržišta.
O čemu se tu zapravo radi?
Obzirom da je Apple svoj početni biznis plan zasnovao na licencama dobivenim za prodavanje zaštićene glazbe, prilikom prelaska na DRM free formate morao je licence obnoviti. Gubitak zaštite morao je biti protumačen kao gubitak na strani nositelja glazbenih prava, i pretvoren u povećan iznos potraživanja za pojedinačni download.
Bitno je shvatiti – ne postoji nikakav “standard” za izdavanje takvih licenci – sve je stvar dogovora. Kao i u svakom odnosu, početni je položaj ono što će kasnije odrediti kvalitetu cijelog odnosa. Obzirom da je Apple prvenstveno proizvođač hardware-a, a da je za prodaju njegovog ključnog proizvoda, iPoda, iTunes on line dućan morao biti otvoren na brzinu, i da je samim time bio prvi veliki online biznis poduhvat u prodaju glazbe, te imajući u vidu tadašnje (još uvijek relativno) dobro stanje diskografske industrije, normalno je da su uvjeti za pregovore bili su većim dijelom na strani nositelja prava.
No, sad je situacija bitno drugačija. Klasična diskografija ruši se strmoglavo u susret milionskim gubicima i masovnim otkazima, on line dućana ima koliko voliš i želiš, a među nositeljima prava (naročito diskografima) zavladala je takva panika da su spremni na nevjerovatno nepovoljne dogovore – samo da zarade makar neku kunu od svojih (pre)ogromnih kataloga.
S druge strane, Apple nema baš nikakvih razloga za brigu! Kao što ćete uskoro moći pročitati u knjizi Glazba 2.0, prosječan kupac iPoda kupuje samo neznatan dio glazbe u svojem iPodu u iTunes storeu. Ostatak su – naravno – skinute mp3-ce.
Tako je bilo, i tako će i ostati, a iPodovi će i dalje ići kao halva. Jer za Apple je online prodaja glazbe cijelo vrijeme samo dobar marketing i mazanje oči vlasnicima prava…
Svaka čast, Steve, sve si ih zaj…
Gerd Leonhard: 8 ključnih trendova za sljedećih 5 godina
1. Pojava velikog broja novih uređaja, po formatu u rasponu od iPhonea do netbookova, namijenjenih mobilnom online doživljaju
2. Vrlo jeftin ili besplatan bežićni broadband internet, s naročitim porastom u zemljama rastućih ekonomija (Rusija, Azija, Indija, i, malo kasnije, Afrika)
3. Kolektivne opće licence postat će standard za korištenje online medijskih i ostalih sadržaja; mediji će postati komunalije, baš kao voda, struja i plin
4. Uz nove tehnologije trajanje baterija će narasti do 500x
5. Potpuno usmjereno i direktno oglašavanje koje koristi nove privatne i prilagođene uređaje postat će dominantno marketiško sredstvo.
Jedino će pravi sadržaj moći privuči pažnju pa će marketing opet postati bliži svojim počecima i informirati, umjesto da nagovara.
6. Vidjet ćemo velik pad i nestajanje većine fizičkih medija koje danas koristimo
7. Plaćanje za privatnost postat će glavni izvor zarade. Ukoliko vam privatnost ne treba, većina sadržaja bit će vam dostupna besplatno, ali ukoliko ne želite da netko prati vaše ponašanje na webu, ili se jednostavno želite odmoriti i biti off-line, to ćete morati platiti, jer ćete inače plačati svojom prisutnošću koju ćete ostati “dužni”.
8. Alternative pravom “biti tamo” će eksplodirati, i industrija virtualnih putovanja postat će izuzetno značajna.