Obzirom da mi je danas rođendan, a u ljetnoj smo shemi bloga Glazba 2.0, odlučio sam si pokloniti malo vremena. Na ruku mi ide i to što nema previše vrućih vijesti. Sljedeći blog drugi tjedan

Nakon nešto više od godine dana, maske su pale! Pod pritiskom svog novog vlasnika, medijske korporacije CBS (30.5.2007. kupio last.fm za 280 miliona $), direkcija najkvalitetnijeg svjetskog glazbenog on-line servisa last.fm odlučila se na nepopularan korak.
Svi korisnici izvan SAD, Velike Britanije i Njemačke morat će uskoro, žele li nastaviti koristiti uslugu streama last.fm radio stanica, početi plaćati 3 eura mjesečno!
U pozadini ove odluke najvjerovatnije je dogovor novog vlasnika, CBS-a, s velikim diskografima, publisherima i društvima zaštite koji djeluju u spomenutim zemljama, po kojem last.fm mora početi plaćati tzv. mala prava (“performance rights”) ili će na tim teritorijima biti “iskopčan”.
Obzirom da je opstanak na 3 najveća glazbena tržišta (trenutno) presudan za poslovnu politiku svakog globalnog online servisa, last.fm će gubitke s tih tržišta probati nadoknaditi prikupljanjem novaca iz ostatka svijeta.
Nešto tu ne štima… zar ne bi bilo logično (a da ne spominjem pravdu) da je suprotno?
Na prvu loptu, čini se da ovaj potez vodi u situaciju u kojoj su upravo slušatelji najrazvijenijih zemalja privilegirani u smislu besplatnog konzumiranja online radija. No, treba imati u vidu da last.fm sasvim sigurno ovih 3 eura po glavi ne vidi kako dolaze iz Afrike, Azije ili s Balkana, već iz ostalih razvijenih zemalja.
Tu je možda i presudno to da su među njima su i one u kojima je prilično jaka tzv. lijeva opcija razvoja pitanja intelektualnog vlasništva na internetu, kao što su Kanada, Francuska, Italija i Irska, i gdje će biti puno teže provesti akcije koji su na ruku svjetskim korporacijama, i usklađene s njihovim, uglavnom neodrživim vizijama, a zanemaruju činjenicu da je internet izrastao na vojnoj i civilnoj, tj. društvenoj, a ne korporacijskoj telekomunikacijskoj infrastrukturi, kako u tehnološkom, tako i u operativnom i društvenom smislu (sjetite se samo miliona neplaćenih sati korisnika interneta koji svojim sudjelovanjem na mreži podižu traffic, a što se zatim koristi kao poticaj za pokretanje novih profitnih ciklusa u koje oni nisu uključeni, osim opet kao potrošači).
U takvim će zemljama uvijek postojati trajni društveni otpor prema pokušajim da se internet tretira kao kanal za komunikaciju čije propusne karakteristike određuje neki pojedinačni interes koji zaobilazi široki društveni dogovor.
Naravno, to ne znači da autorska prava ne treba plaćati – pitanja su tko ih, kako, koliko i kad treba plaćati, i od puno mogućih rješenja, samo su neka u pravom smislu održiva, a to su jedino ona koja prepoznaju pravu prirodu interneta i statusa sadržaja koji je online – to više nisu kopije, nego novi meta-sadržaj čije se vrijednost mora definirati u kontekstu interneta, i jedino ta definicija vrijednosti može dugoročno opstati.
S druge strane, cijena je vrlo razumna i po meni dobro pogođena: 3 eura za on demand streaming nekoliko miliona mudro tagiranih i posloženih pjesama, s konstantnim updateom – mislim da će veliki broj korisnika barem dobro razmisliti, a njih barem 25% iz razvijenih tržišta odlučiti pozivitno za last.fm, što bi im moglo donijeti nekoliko miliona eura mjesečno samo od pretplate! Originalni članak

Pogledajte moje slideove na temu razvoja piramide glazbenog biznisa na
Prezentacija “Razvoj piramide glazbenog biznisa”
Uskoro ću napraviti i verziju s naracijom koja to malo pojašnjava, ali za nekog iz struke već će i ovi slideovi OK prikazati kako ja na to gledam.

Za twitteroljupce, ja sam zdusper
Potražite me i na linked-inu, ako ste unutra (Zvonimir Dusper)

Evo i mog prvog posta na temu kojom sam okupiran od kad mi je u ruke došla knjiga Music 2.0 Gerda Leonharda. Knjigu sam u međuvremenu preveo i uskoro ćete je moći besplatno skinuti (čitaj za negdje mjesec dana, max., časna riječ! .

Već sam par puta počinjao blogirati i nikako da se “prihvati”…
Ovaj put imam neku konkretnu viziju pa mi možda neki izdanak i izmigilji iz plodnog humusa u mojoj prenatrpanoj glavi – i zaživi neki svoj život. Uz vašu pomoć, dakako! Naravno, ako vam se svidi miris ove biljčice zvane glazba20.blog.hr.
Ideja je da u blogu uvijek imam barem brizinski skraćeni osvrt na par odabranih vijesti iz brda kojeg svakodnevno zateknem u svom news readeru, a ukoliko me muza pukne, i ukoliko imam još nešto za dodati na tu ili neku drugu temu, da možda i dodam još i neku svoju nazovi pametnu.
Osim toga, u ovom blogu ćete moći naći i vijesti vezane uz hrvatsko izdanje knjige Music 2.0 Gerda Leonharda (naslova, pogađate, Glazba 2.0) – kad će biti on-line, na kojoj lokaciji itd.
Za moje glazbeno stvaralaštvo pokrenut ću odvojeni blog, ali o tom potom – sve u svoje vrijeme.
Pa da krenemo…

Novosti 2.0
Dobra vijest iz SAD – 63% kompanija planira u ovom godini povećati reklamiranje na socijalnim mrežama, unatoč krizi i općem razočarenju u online marketing.
Dakle, možemo već sad reći – budućnost marketinga je u 2.0 okruženju! Originalni članak

Ustream.com – servis koji uzima sve više maha (koristi ga odnedavno i P. Diddy), a koji omogućava real-time video streaming distribuciju s iPhone-a i Nokia telefona, sad ima i Watershed mobilnu aplikaciju koja je namijenjena profesionalnim korisnicima i jačim brandovima, s ugrađenim twitter klijentom, i vremenom pristupa od samo 1-3 sekunde do početka streaminga live videa!
Ako je to doista tako, riječ je o velikoj inovaciji (riječ je o živom videu, a ne snimljenom materijalu ala YouTube!) koja bi mogla donijeti značajne i dugo očekivane novosti u svijet multimedijske interakcije. Zamislite mogućnosti za interaktivni video u kojem gledatelji glasaju što će junak napraviti sljedeće… zvuči poznato?
O tome se priča već desetak godina, ali sad je ta tehnologija tu pred našim nosom, a zove se ustream.com watershed. Originalni članak

Vlada Novog Zelanda odbacila je prijedloge zakona koje su forsirali diskografi i medijske kuće, a koji bi P2P prijestupnicima koji tri puta prekrše zakon (i podijele s nekim, ili jednostavno skinu nešto zaštićeno autorskim pravom) trajno onemogućio pristup internetu. Originalni članak

Moj pogled: Teško mi je u par rečenica reći nešto pametno na ovu temu a da se ne referiram na odličnu knjigu Glazba 2.0!
Nadam se da ćete je uskoro pročitati i zajedno sa mnom krenuti dalje u divni novi 2.0 svijet…
Moj prijatelj i kolega glazbenik Davor Ivelić – Chupi rekao mi je, nakon što je na brzinu pročitao par poglavlja: Osjećam da moja karijera u glazbi tek počinje!
Uskoro on-line: Glazba 2.0… Evo i malog teasera: 8 predviđanja Gerda Leonharda o budućnosti glazbene industrije iz daleke 2003.
Na vama je da procijenite gdje smo sad u tom smislu, i idu li stvari u tom smjeru…

1. GLAZBA KAO VODA: Glazba više nije proizvod nego usluga.
Glazba je postala proizvodom pojavom snimanja (ploča, traka, CD-a) i stvaranjem industrije kojoj nije trebalo puno da shvati da je prodavanje butelja puno unosnije od prodavanja vina u rinfuzi. U budućnosti, gledajte na “diskografa” kao na “glazbeno-komunalnu tvrtku”.

2. VEĆA TORTA, JEFTINIJE ŠNITE: Današnji modeli plaćanja glazbe biti će u potpunosti nagriženi digitalnim glazbenim uslugama (legalnim, i, većim dijelom, onima koje nisu legalne) i jakom konkurencijom ostalih proizvoda za zabavu.
Pojavit će se “tekući” principi formiranja cijena koji će uključivati pretplate, pakete različitih sadržaja, jednu cijenu za više kanala s višestrukim korištenjem, i vrijednost dodanu kroz bezbrojne usluge.
Cijene CD-a završit će na otprilike 35-50 kuna po primjerku. Ali, što je najvažnije, ukupna konzumacija i upotreba glazbe ravnomjerno će rasti, i – ako se industrija uspije prilagoditi modelu zasnovanom na prodaji usluga – eventualno dosegnuti 350 do 700 kuna po osobi godišnje, uz 75% populacije na glavnim tržištima u ulozi aktivnih potrošača – i torta će postati tri puta veća.

3. RAZNOVRSNO I SVEPRISUTNO: Širok izbor glazbe bit će prisutan posvud, i glazba će postati dijelom svega što je nekad bilo “samo slika”: od oglašavanja bogatog medijima, preko interaktivnih slide-show-ova, programa u automobilima, MMS-ova i digitalnih kamera, pa sve do oglašavanja u časopisima (!), upotreba glazbe će cvjetati, a prihodi od licenciranja eksplodirati u skladu s time.

4. UMJESTO VLASNIŠTVA, PRISTUP: Uskoro, potrošači će imati pristup “njihovoj” glazbi bilo kad, bilo gdje, i fizičko posjedovanje glazbe će biti više hendikep, ili rezultat kolekcionarske strasti. Glazbu ćemo doživljavati (i koristiti) kao vodu.

5. PRISTUP GLAZBI IZ VIŠE TOČAKA BITI ĆE STANDARD, omogućujući potrošačima punjenje njihovih glazbenih uređaja na aerodromima, kolodvorima, u dućanima i kafićima, uz korištenje svih vrsta bežičnih veza i kao i ostalih oblika mrežnih tehnologija na-zahtjev i određene namjene.

6. KRENI IZRAVNO: Veliki izvođači sve će se više oslanjati na vlastiti “brandability” i pristupat će – kroz svoje menadžere –svojim potrošačima direktno, koristeći vlastite ekipe za marketing, branding i promociju.

7. SOFTVERSKA DRUŠTVA ZAŠTITE: Društva za zaštitu prava na javno emitiranje (kod nas HDS-ZAMP) vjerojatno će prestati postojati u obliku u kojem ih poznajemo.
Cjelovita tehnološka rješenja koja se sastoje od vodenih žigova i zvučnih otisaka prstiju, koja nazivamo DRM (digital rights management) i (što je bolje) CRM (customer relationship management), monitoring, administacija/računovodstvo, i rješenja za trenutačno plaćanje posao će obavljati brže, jeftinije, i, naravno, potpuno transparentno.

8. MOBILNA MANIJA: Mobiteli i ostali bežični uređaji na kraju će iskoristiti i posrkati više “sadržaja” nego bilo koji Internet servis ili P2P klijent.
Real-music ringtonovi, MMS, Java igrice, bežični streaming zvuka i slike, aplikacije i-Mode tipa, i ostatak ponude zasnovan na mobitelima napredovat će izuzetno brzo, prvo u Europi i Aziji, a zatim i u SAD-u.